FREE LANCER

ostrio sam strijele, i razmisljao o kojekakvim stvarima, bas sam onak lijepo odlutao u neki svoj svijet. dok me konj nije scimao, doslovno kao da mi je govorio: "daj digni se, idemo!" pogledao sam ga, a njemu doslovno smajl na licu. i ajde, krenuli smo. galopirao sam sumom prema udaljenom gradu. putem sam sretao brojne trgovce koji su isli na sajam. bilo je tu svega i svacega, iz svih krajeva tadasnjeg znanog i neznanog svijeta. dva dana prije planiranog dolaska sreo sam demonsku vojsku koja je napredovala prema gradu u koji sam se uputio. imao sam srece, nisu me uocili pa sam ih pratio na sigurnoj udaljenosti. opaka vojska to bijase... laka konjica, teska konjica, strijelaca, kopljanika, teske pjesadije, bilo je GRO! da ne bi bilo bilo kakvih problema, krenuo sam usred noci sto dalje od njih. preopasno je bilo spokojno zaspati dok je takva masovna vojska blizu. otisao sam okolnim putem prema gradu, produljio sam putovanje za 4 dana. nisam bas sretan bio zbog toga, ali sto se moze. na pola puta uocih dvije manje skupine na bojnom polju. demonska laka konjica i obican seoski puk koji je branio svoje usjeve, svoja polja, svoje kuce. nisam se htio direktno upletati u sukob, no nisam mogao, a da ne pomognem seljanima. napeo sam luk, i odapeo nekoliko strijela, pogodile su svoje mete. ali dovoljno je to bilo da me uoce te krenu prema meni. jednostavno su me opkolili, ocekivao sam brzu smrt. no pojavila se ona, templar assassin. gledala me je dok su me drzali, nesto je htjela od mene, samo nikako nisam mogao dokuciti sto. cijeli zivot mi se odvrtio kao film pred ocima u sekundi dok je krenula prema meni. uhvatila me je, ne znam ni sam kako, jedva da sam osjetio njezin hladni dodir, i pocela mi dusu cupati iz tijela. osjecao sam svaki atom svog tijela kako se opire, svu tu energiju koju sam ulagao da ju ne uzme, ali uspjela je. tako je boljelo, tako je neobicno bilo. i dalje sam ziv, i dalje disem, ali jedino ne osjecam nista. prazan sam, kao rupa bez dna. niti pozitivnih osjecaja, niti negativnih, niti ljubavi, niti mrznje. spremila ju je u nekakvu kutijicu. pogledala me jos jednom i samo se nasmijala. grdosije demonske su me pustile, i samo su otisli. nisam niti sretan bio sto sam ziv, niti tuzan sto sam sada prazan. jednostavno nisam bio u mogucnosti osjetiti ista. vise niti cilja nisam imao, uputio sam se cestom, gdje god da je vodila. niti konj se vise nije "smijao". vrijeme je prolazilo, a trgovce sam sretao, jednog po jednog, i kako sam ih sretao tako sam ih pljackao. postao sam okrutan, postao sam bezosjecajan. zadnje trgovce koje sam sreo, nisam ih opljackao, jer su mi ponudili nesto, veliku kolicinu srebra ako ubijem nekog plemica u istom onom gradu, prema kojem sam se ranije bio zaputio. prihvatio sam ponudu i krenuo prema meti. nakon par dana jahanja, na obzoru primjetih dvorac povise grada. impresivan grad, tako mocno je izgledao. no, ugledah zeca. nije mi dugo trebalo da ga "skinem", ocistim i pripremim ga za razanj. uz veceru napravio sam plan samog cina te bjega. kratko sam spavao, zoru sam iscekivao kao prednost naspram pospanih strazara. s lakocom sam usao u grad, prosao glavnom ulicom, te uz malo muke usao u sam dvorac. nasao sam super mjesto s kojega mogu lako pobjeci, nezapazen, a i s kojeg mogu laku metu "skinuti". sunce se polako dizalo, i otkrivalo sav uzas tog jutra. prema gradu je marsirala demonska vojska. u zadnji cas su digli most i zatvorili vrata. uzbuna se digla, panika se sirila, ni od kuda se stvorila kraljevska vojska, postrojili su se na centralnom trgu i dobivali upute svojih zapovjednika. i u dvoru se panika digla, neki su trcali glavom bez obzira, nije ni cudo. prvoklasni snobovi, cijeli zivot zivjeli su na racun drugih i sad se uplasili da ce se njihovi bijedni jadni zivoti ugasiti. jedna od bezglavih muha bijase moja meta. napeo sam luk, i cekao... da stane samo na tren, da doceka sudbinu svoju. dosao je do vrata, stao i okrenuo se prema meni, kao da je znao sto ga ceka. prsni kos sam ciljao, naciljao i odapeo strijelu. odletjela je rezuci zrak i pred samim ciljem pogodila je stit. ostao sam zbunjen, sto je to sad? spasila ga je priestess of the moon, ponosno je stajala kraj snoba koji je cmoljio. pobjegao je glavom bez obzira. bijes me uhvatio, uzeo sam drugu strijelu i naciljao prema njoj. no dok se drama na terasi dvora odvijala, u grad su usle prve demonske trupe, skupa s templar assassinom. ona se isto sjurila prema terasi, trazeci istu metu koju sam i ja strpljivo cekao. kako je templarka banula na terasu, tako ju je pristess pogodila nekakvom uber magijom. a kako ju ja nisam vidio, instinktivno sam odapeo strijelu cim sam vidio da poteze za magijom. templarka je pala kao pokosena, nije se niti pomaknula, dok je pristess dobila strijelu nesto povise srca. vec je tad bilo kasno, no shvatih, da meta nisam bio ja. prisla je templarkinom bezzivotnom tijelu, i uzela kutijicu s dusom mojom. otvorila ju je i oslobodila ju. dusa mi se vratila, sreca me obuzela, osjecaj se vratio, osmijeh je opet na licu bio. no, kako sam se ja nasmjesio, tako je ona pala na hladan kamen i izdahnula. tuga me je obuzela, velika tuga. vise me nije bilo briga ni za kakav cilj, ni za kakve snobove plemicke. okrenuo sam se i otisao, s tugom u srcu jer usmrtio sam je, iako mi je htjela samo pomoci. prolazio sam kraj demonskih kopljanika nezainteresiran, nisu me ni primijetili jer nisam prijetnja nekakva niti bio. zivote su jedni drugima oduzimali, a ja sam napustio taj mocni grad i zaputio se u beskonacno putovanje, u potrazi za necim, niti sam ne znam cim.

eh, to bijase moj sinocnji san. radnja je nebitno promijenjena, imena su nadodana uz stvarne osobe, ili meni nepoznate. no, u svakom slucaju, ludi san. neko ludo doba, lude radnje. prvo kaj mi je proslo kroz glavu kad sam malo razmislio o snu - po ovom bi se mogao film snimit :D

legenda:
templar assassin = nepoznata cura
priestess of the moon = moja ex cura

| furian | 23. veljača 2010 15:20:32 | 3 komentara

DARK TRANQUILITY

"let me nail you to the treason wall, stab the night and the day from your sight, and set the thought to flame, feeble devout, nothing resides, break it to pieces, that obstinate mind"

napokon sam i spokoj docekao. napokon! samo, sve ima svoju cijenu. bas sve. tako i moj spokoj. doduse, ja nisam nista morao uciniti. samo biti iskren. i dati to do znanja. sve ostalo je ucinila ona. ocrnila je svu onu vrijednost koju je imala. ocrnila je sliku svoju u mojim ocima. i prouzrocila veliko razocarenje tako tvrdoglavim umom. tolika energicnost u ustrajnosti da se pokaze da je u pravu. ali tako tesko sagledati cijelu tu situaciju s druge strane i zapitati se sto li vlastita djela, rijeci, nacini cine drugoj strani. samo... nisam ja taj koji ce joj na kraju reci je li u pravu bila ili ne. nego vrijeme... samo, ja odgovor znam. jer nisam niti prvi niti zadnji u tom nizu. samo jedan od... jer jako je tesko kontrolirati vlastitu pohlepu. namjerno sam uzeo taj izraz, iako mozda i nije tocan.. ali kao da je bitno. shvaca se itekako sto zelim reci time. zapravo, kroz tako glupe primjere vidim pravo znacenje tih famoznih mudrolija koje smo culi od svojih djedova, baka... "daj joj prst, hoce ruku". haha. da, to je pohlepa. ali mozda bi bolje pasao tu onaj izraz "bolje vrabac u ruci, nego golub na grani". zar ne? ali to nije ono sto je najtragicnije. nego spoznaja, da je najlakse bilo samo pobirati slag s torte koja se nudila. a pruzati nesto, uloziti sebe. za to nije bilo motiva. a itekako je zalosno sto ja to tek sada vidim. pitam se, cime li sam to bio toliko zaslijepljen? naravno da sam i na sebe sad ljut. jer sam dopustio to, jer nisam pokazao zube kada sam trebao. ali lakse mi je bilo tada, naci nacin da se to izgladi nego se suprostaviti. jednostavno jer sam osoba koja ustraje u necemu, jer smatram da do prepiranja, povisenih tonova ne treba dolaziti. jer za sve ima rijesenje. bas sve! i dovoljno je samo da se o tome razgovara. ali da... to je moj stav. zaboravih da je u svemu dvoje. samo u mom slucaju druga strana nije bila za razgovor o problemu. nego ga je spremala pod tepih. i kada je problem narastao, to ju je pojelo. izgubila je bitku sa samom sobom. i pokleknula. a u mojim ocima ispala kukavica koja se ne moze nositi s problemima.  koja dize ruke na prve naznake problema. i koliko god joj zelio sve najbolje. da nadje to sto ja osobno vjerujem da ne postoji, opet ce ucinit istu pogresku. jer je i do sada cinila isto. samo, setnja po minskom polju kad-tad zavrsi kobno. samo je pitanje vremena... a onda je kasno da se pitamo, a zasto nisam... ljudski je pogrijesiti. ali je ljudski i reci, gle pogrijesio sam.. no to ne zna puno ljudi, nazalost. nego samo prebaci krivnju na nesto drugo. jer je tako lakse. a jos je jadnije kada ponos pomijesan s tvrdoglavoscu kakvu jos nisam vidio dodje na svoje... no nije li glupo ukljucivati ponos u to sve? svaka cast ponosu, no nije li to krivo "mjesto" gdje ga se treba pokazivati? najlakse je pokazati inat... prkos... tvrdoglavost... i na pocetku svega, same sebe uvjeriti u problem, samo da bismo skupili hrabrosti neke stvari okoncati. umjesto uloziti sebe u problem, uloziti vrijeme... da se problem rijesi.

ah... reci cu da mi je drago sto vise nije dio mog zivota. ucinila mi je uslugu, ocrnivsi samu sebe. jer mi je skratila vrijeme agonije. posljedice ce jos neko vrijeme biti prisutne, no ne zadugo. iskren cu biti, nadao sam se... strpljivo...  da ce mozda preispitati svoju odluku. a s druge strane, cekao sam da ucini bas to sto je ucinila. jer meni bi puno puno vise trebalo da dodjem do toga sto je postigla ona. ali opet... i unatoc tome... tako mi fali... i stalno mi je u mislima... samo, vise nisam tuzan kad je se sjetim... nego samo, tu je... ali kao da i nije... ali jos tragicnije od toga je.. sto ju jos uvijek volim. sto mi je jos uvijek stalo. i znam... da ta vatra u meni nikada se nece ugasiti. doci ce druga, ali vatra koju je ona upalila, ugasit se nece. sretno joj bilo... a ja cu je staviti na popis nedostiznih snova... (zanimljivo da je na taj popis stavljam unatoc svemu izrecenome, ali eto... osoba sam koja vjeruje da se ljudi mogu promijeniti ako to zele, i da svatko moze pogrijesiti, ali samo da rijetki ucinjene pogreske mogu ispraviti), i time okoncavam jednu pricu u nadi da ce sto prije pasti u zaborav...

punkte.

| furian | 7. veljača 2010 23:57:18 | 1 komentara

STIHOVI

tisina
 
poljubi me, zacaraj me.
sklopi mi oci sutnjom.
dopusti da te zagrlim,
dopusti da te osjetim.
dusa mi se, smrzla od gorcine,
zazeljela se radosti,
zazeljela se topline,
zazeljela se tebe.
jednog trena, jednog daha bez protivljenja.
poljubi me, zacaraj me, zavedi me.
oboji mi dusu bojama svojim,
uzmi je, probudi je, razveseli je.
sklapam oci, nestajem u ceznji,
i cekam... cekam te... u tisini.
 
 
ljepota
 
pogled kao mljecna staza tokom ljeta,
tako tajanstven, tako predivan,
tako sjajan, tako poseban.
oci kao maslacci zlatni,
kao kapi rose u jutro na travi.
usne kao pahuljice njezne, kao med slatke,
kao najsladje voce socne.
kosa kao svila glatka, kao cvijet mirisna,
tako leprsava, tako divlja, tako prekrasna.

| furian | 24. siječanj 2010 21:31:38 | 1 komentara

CRAZY MONDAY

uh kako cudan dan. onak od samog jutra. prvo mi je alarm zvonio kraj uha jedno 20 min nisam ga cuo :) tj nisam ga htio cut, i uspjesno sam ga ignorirao. kao da ga nema kraj mene, a onda su me moji doma zbudili, alo kasnit ces! doalzak na posao uz rijetke misli, ici doma spavati. no nisu se dugo zadrzale, svega 20ak minuta... jer onda u meni kao da se vrag probudio. nema na poslu koga nisam zajebavao. jos sam imao i crvenu majcu, agresivna dominantna boja... taman je odgovarala mom raspolozenju :) sve kaj sam imao rijesio sam kao od sale :) mislim, super da jesam, ali cudno mi je to sve malo. od kud mi tolika energija, nabrijanost, posto sam sinoc svega 3h spavao :) i danas sam ocekivao lagani pad sistema, ali eto, dobio sam totalno suprotnu reakciju :) haha, morat cu to ponovit, da vidim da li mi je to sada novo peceni skill ili samo puka slucajnost. odzvonilo pol 4, ja polako krenuo prema doma... kolegica me odbacila.. tak da sam vec u 4 doma bio. i ono, ne sjecam se kad sam zadnji put bio doma u 4. pre cudno to bijase :) inace bi ostao malo duze na poslu, pa cuga sim, cuga tamo itd itd itd... al eto :) i onda nekaj pre smijesno se dogodilo... cakulao sam na skypu, i od jednom sam samo zaspao na 20 min... zbudio se, i ko da nisam ni umoran... al reko idem ja dalje spavat... treba mi odmora i sutra je naporan dan... ali ne... nikako zaspat poslije... i sjetih se maloprije jedne znanstvene emisije o ljudskom mozgu. da nije bitna kolicina sna, nego kakav je san... ako je kvalitetan san... dovoljno nam je i 15ak minuta da se odmorimo :) a ja sam cak 20! i to sam jos sanjao! da se igram s dva psa u snjegu. onak, mali stenci. razigrani sasavci :) i da ziher cu imat dva psica jednog dana kad cu zivjeti u kuci :) njemacki ovcar, i haskij ili nesto slicno njemu. zakaj cak dvoje? pa da se mogu zajebavat :) ono kompici :) skupa nek odrastu :) ah... da... to je cudan ponedjeljak... ali cool. i stvarno ne kuzim ekipa koja ne voli ponedjeljak. onak svi odmorni nakon vikenda, pocinju novi radni tjedan, nova iskustva... nove bitke... a njima to najgori dan. meni je najbolji! zasto? jer sam pun energije :) jer pocinej sve iz pocetka... jer krojimo iz pocetka sudbinu, pisemo povijest... sanjamo buducnost :) mozda bas ta igra sa dva psica bude moja buducnost jednog dana, we shall see :)

| furian | 7. prosinac 2009 20:39:37 | 2 komentara

"JUTRO" #3/4

vesela noc je zavrsila... spavanje bijase jako jako kratko ali jutro nekako veselo... ok nije klasicno jutro vec rano popodne :P al nvm. nakon dorucka i "rano jutarnje" pive odlucili smo otic prozujati malim slatkim gradicem. s nama je isla i maripei, vrlo draga djevojka iz spanjolske :)  svojim drustvom je zbilja uljepsala samo razgledavanje grada :)  iako sam vec odavno vidio glavne stvari u grazu, bio mi je gust s njima u drustvu to sve opet razgledati. cuti pricu o svemu tome, cuti i nesto novo. prvo smo isli na schlosberg (valjda sam ok napisao) to je jedino brdo iznad graza. nesto kao sljeme nama zagrepcanima, samos to je puno manje. i sredjenije... zapravo, dost je malo jer ima stenge cak do vrha gdje se nalazi utvrda. a odozgora tako predivan pogled. na tri strane graza. i tek sa tog brdasca se zapravo vidi kako je graz lijep grad. kako je uskladjen. vratili smo se nedugo nakon  medju ulice i trgove grada graza, vidjeli katedralu. iako iz vana ne izgleda nesto special, iz nutra je predivna. bas mocno izgleda! a tu je i replika, doduse neobicna, ali ipak je replika kipa slobode. umjesto baklje "kip" drzi mac, a umjesto knjige tu je kugla. ne znam bas znacenje ove simbolike... ali nice izgleda. i nesto mi je tako nice u grazu. ledene skulptude, ogromne! posto sam ljubitelj leda, meni je to predobro bilo za vidjeti. i pozelio sam tako nesto i u mom gradu, ali znam da nista od tog nebu bilo, ipak je ovdje pre toplo. pa eto i 12ti mjesec je, a ni z od zime jos... sjeli smo vani pili kuhano vino. i dok smo sjedili, iskreno divio sam se tim ledenim figurama. ledeni andjeo... nedavno je bio postavljen jer vidio sam da su im jos rubovi ostri, jos nije bilo tragova veceg topljenja. pozadinska svjetla reklama, izloga davala su sarolik izgled tim ledenim figurama. a opet, to je samo led, a tako je u detalje napravljeno. obrisi lica, kose, vrata, odjece... ma kao da je se doslovno osoba zaledila. svaka cast umjetniku koji je tu glomaznu kocku leda pretvorio u nesto tako predivno. nakon gustanja u pivi, krenuli smo dalje obzat grad i prepune izloge, posto sam si mislio nesto kupit, ipak nisam nista. hehe, ali ok. nije bed, jer vratit cu se ja nazad, i know i will :) piknuli smo cugu za finalnu vecer i laganini krenuli doma. samo sada je ambient bio totalno drugciji od onog kad smo dolazili. posto je sve bilo mracno, svi ti ukrasi su svijetlili i ukrasavali su sve ono drvece bez lisca koje smo vidjeli ranije. opet mi se polako javljao onaj filing bozicnog ugodjaja. tko zna, mozda ove godine bude sasvim drugcije nego kako je do sada bilo.

vratili smo se u cassa de espana i poceli cugat uz neku drinking igru. posto sam bio novi u tome, cesto sam gubio i naravno cesto pio. mislim, ionak bi pio pa se nisam ni bunio previse ;) meni je malo smijesno sto dok smo to igrali bilo je nekoliko nacionalnosti za stolom :) dva hrvata, talijan, 3 spanjolke, francuz, amer, austrijanac. nakon nekoliko sati ispijanja alkoholnih napitaka krenusmo vani. doduse samo polovica od prisutnih. odabrali smo neki rock klub. u nekom podrumu, povrsine kao zagrebacki kset. glazba kao i u svakom rock klubu... no odjednom obrat. hrpa kwazi sminkera, wanna be repera i kaj ti ja znam sve. i od jednom u rock klubu pocne neki hip hop ili kaj vec to bijase. i ekipa se pocela razbacivati, a ja sam ostao u cudjenju WTF! i pricam sa amerom... skuzio je ocito cemu se cudim pa mi je rekao da je to nekako normalno za austrijance. al to nas nije sprijecilo da se i dalje zajebavamo :) uzivamo u ugodnoj vecri, uzivamo u dobrim pivama do ranih jutarnjih sati :)

| furian | 5. prosinac 2009 11:32:32 | 2 komentara

CALM BEFORE THE STORM #2/4

napokon je dosao!!! vlak! iz ljubljane za viennu :) ne znam kad sam tak happy bio samo zbog pojma da je doslo moje prijevozno sredstvo :) a vlak... uh... kozne fotelje... izvalio sam se, i ponadao da ima wajrles, al nema... no pogledao sam filmic. i nekako se uspavao gledajuci... i tak je doslo pol 8... vlak je ulazio u graz... polako se spremih... izadjoh van vlaka... i sve mi neobicno. onaj filing, napokon!!! za par min dosao je i frend. i laganini setanje gradom :) impresvino! par puta sam vec bio u grazu, ali iznova me taj mali gradic odusevi. vec je sve okiceno... tipicno za bilo koji grad... ali nekako je drugcije u grazu neg u zagrebu... no to je tako nebitno. i jedni i drugi kvare filing bozica, ta okicenost... sve te bozicne melodije zasitit ce nas vec danima prije bozica i kad bozic dodje... bit ce nam kao bilo koji drugi dan samo jer su oni morali sve mjesec dana ranije okitit :) na glavnom trgu pridruzio nam se i moj imenjak, ali iz spanjolske :) uzeli smo nekakve kobasice njihove da probam... pivu za van :))) i gustali malo po gradu :) a onda... ducan i opskrba alkoholom za vecer :)) 10ak piva (gut besser gosser), 3 vodke i neki sokici :) vec tad mi je bilo u glavi... na kaj ce ova vecer licit :) haha :) dosli smo onda u stan sa svom tom cugom, ekipa gleda WTF... upoznah sve te spanjolce i spanjolke... vec na prvi pogled mi je bilo u glavi, ovi su ludi 100 na sat :) i nisam bio daleko od istine. kak su svi oni na razmjeni studenata, spanjolski naziv za to je "razmus", a iz zajebancije kazu "orgazmus". nije mi dugo trebalo da vidim da je to tamo doslovno orgazmus :) a bas tu vecer je i bio orgazmus parti (aka brucosijada kod nas) u podrumu studentskog doma. koji kaos je tamo bio... koliko ljudi... koliko spanjolki!!! bilo bi jebeno da jos znaju engleski pricat... al nvm :) bilo ih je par kaj znaju :)) i taj lumtu je zavrsio oko cca 2... (jer smo popili sve sto smo imali) pa smo krenuli dalje... u neki klub "orange". i kak su neki isli taksijem (iznenadjujuce jeftin!!!), nas par pjeske... i ulazimo unutra i imam kaj vidjet... njih 6-7 na sanku plese! mjuza pre pre jebena :) i kaos :) doslovno kaos :) najjaci izlazak van lijepe nase to bijase. a i tak sam se napio tu vecer, da ne znam bas kak sam dosao doma... znam da sam se druzio sa senoritama, s nekim austrijankama koje su bile obucene u nogometasice. zabavljao sam se sa nekom doktoricom, ime nisam zapamtio... al sjecam se da je kjut cura :) plavusa, plavo sivih ociju... zanimljivo je kako boju ociju zapamtim... jer volim gledat ljude u oci... volim ih citati... tako saznam sve sto je bitno, a da ne moram niti pitati... vrijeme je letilo i oko 5 krenuli polako svi doma... a brunito, marcos i ja osli u "tree monkeys". a tamo neki party bio... tequilu su davali ispod cijene... kaos... do cca 6 smo se tamo razbacivali uz house ritam i onda se ipak uputili na pocinak jer i sutra treba zujat po grazu... i sutra treba ic vanka :)

| furian | 30. studeni 2009 14:06:33 | 0 komentara

PUT #1/4

trazio sam vec odavno raniji izlaz sa posla. odlucih posjetit prijatelja u grazu. zasitio sam se nekako zagreba i kontinuiranih izlazaka na znana i ne znana mjesta... rekoh vec ranije, nekako sam prerastao taj grad... i dalje je sve super, ali nekako sve je vec vidjeno... znano... rijetko me nesto bas bas iznenadi. pa eto, krenuh u avanturu. graz... grad od 20k studenata... kako tamo moze biti lose? prijatelj... zivi sa 5 cimerica... 2 spanjolke, 2 argentinke i susjeda sa istoka, iz srbije a on po pairu spanjolac, a u dusi hrvat :) cak sam se i ranije zbudio nego sto sam trebao... i poceo je radni dan... klasican kao i svaki drugi... drilanje presing itd itd... ali sve sam uspjesno rjesio. uzivao sam u svakom trenu radeci sto god sam imao jer sam znao da odlazim sa posla kad top na gricu opali da je podne... i iznenadio sam se... kako je brzo proslo, valjda jer sam se zurio da sve stignem :) stigoh na glavni i ranije nego sam trebao, kupih kartu... sjedoh i uzivah u oblacnom zagrebu, ali nikako depresivnom... cudan je dan... od samoga jutra ne samo meni, svi su nekako happy, smajl je bio na mnogim licima danas :)  pa i na mom :)

doslo je 13:00 vlaka jos ni blizu... klasika... kasnjenje je bilo cca 15ak min... gro ljudi iz nase isrocne susjedne drzave, ali i nasih predivnih gradova slavonije izaslo je na glavnom kolodvoru hrvatske metropole. i svi su se razbjezali kao rakova djeca. vlak je ostao poluprazan. dosao sam do prvog razreda, nasao nice spot, sjeo i cekao polazak... ljudi su polako samo stizali i stizali... cak se i prazan kupe napunio... neki lik iz beograda je usao... pa neke dvije studosice... jedan "klinac"... i htjela je jos jedna kjut teta al nije joj se svidjela guzva je produzila. i polako je vlak klizio tracnicama prema zapadu... pocela je spreha u kupeu... studosice sa nekog zracnog putovanja se nedavno vratile pa prepricavaju zgode... klinac nervozno jede stapice, a lik iz beograda uziva u cirilicnom izdanju novina... onak jebeno... ne preostaje mi nista nego zujati kroz prozor i uzivati u krajoliku lijepe nase. i onda je poceo show... granicna policija... carinik... jebate led nigdje kraja... kondukter prvi doletio, karte na pregled... pa ispitivanja di ides van (posto presjedam) kad se vracas... a ono sve mu pise na karti al nvm. onda granicna policija... pregled putovnica, onak izlazim iz zemlje a pregledavaju mi putovnicu kao da je ne znam kaj. al ok... prosli i oni... i onda nas carinik... srbinu je prekopao cijelu torbu (a vec je rekao da su mu pri ulasku u hrv, no nvm)... i onda malo, ali malo mira... i evo ti janeza... prvo policija... sa uzasno bahatim nastupom! putovnico! evo izvolite... di idete?!?! u graz... kod koga?!?! prijatelja... koliko cete biti tamo?!?!?! u nedjelju se vracam... koliko imate novaca kod sebe?!!??! 200€ i imam deviznu karticu ako mi zatreba... dobro, pricakajte malo (il kak je vec rekao) i onak, jebenih 20 minuta mi je provjeravao putovnicu!!!!! jebote led, pa kaj je taj lik nepismen... nit je ostecena... imam hrpu vec zigova unutra... da ziher sam muljator... ili kaj vec... al nije se on dao smesti. zapeo sam mu za oko :) mozda je gay :) hahaha :) i na kraju vratio mi je putovnicu, razocaranog pogleda, i sramezljivog glasa rece mi "sretan put", reko hvala i vama. i onda carinik... imate kaj za prijavit... opet srbin bijase na tapeti... treci put mu torbu prekopali, vec sam napamet znao kaj ima unutra. al smijalica je da niti jednom mu nisu skuzili cak 4 litre rakije. a moze samo jednu prenjeti :) lik je stavio ispod jakne 2 boce, jakna stoji, a niti jedan se nije sjetio niti pitati, a kamoli pogledati :) i onda mir! napokon! da mogu i uzivati malo u putovanju, dok vlak klizi tracnicama uz savu prema ljubljani. no... i to je postalo dosadno... sve isto... brdo jedno brdo drugo... 4 brane u nizu na savi... nakon svake dignuti nasipi radi akomulacije vode... magla se izdizala sve vise i vise... i onda skuzih senoritu preko puta mene... jedna od dvije studosice... tu i tamo je bacala pogled... odmjerio sam ju posteno u odrazu na staklu. umjetna plavusa, inace crnka... kosa svezana u rep, duga, ravna... zdrava... lice plaho... njezno... jednostavne a opet izrazajne crte lica... naglasene oci, punije usne... a pogled... nekako sramezljiv... a tako sladak :) i s vremena na vrijeme okrenula bi glavu i pogledala me, a ja bi pjevusio neku od pjesama koja je svirala na mojoj areni. i u jedan tren sam se samo okrenuo i nasmijesio se... skuzih da joj je postalo neugodno pa je okrenula glavu prema prozoru. haha, kako djecje! :) pitah ju onda, di putuje... sramezljivo mi rece u munchen kod tete... i tak bezveze je isao razgovor... vrijeme letilo... a meni prvi dio putovanja zavrsio... vlak se priblizavao zidanom mostu... mjesto gdje izlazim i cekam dva i pol sata vlak za graz... a srbin, sva sreca da je isao na istoj stanici van jer inace bi produzio prema ljubljani i pitaj onda boga di zavrsio ;) (tko zna mozda bi to bila jebena avantura) a i on je sasvim slucajno to spomenuo dok ga je netko zvao na mob... pa rece evo izlazim sad u zidanom mostu pa cu doma za maribor. pozdravih se sa senoritom (smijesno je da se sluzbeno nismo ni upoznali), ostalim suputnicima i krenuh prema izlazu... vlak je stao... izasao sam... i gledam WTF!!!! fakin jebena rupa! nema nicega!!! nema ducana, neka kwazi pekara i kiosk... a jos i kisa pada... magla iznad save se dize i dize... mrak pada... a vlak jedan za drugim samo prolazi kroz ovu vukojebinu... a ljudi izlaze, ulaze... pitam se od kud dolaze i gdje idu... kad ovo mjesto nema apsolutno nista!!! no nvm... za utjehu je cinjenica da kad cu se vracati u nedjelju idem direktnim vlakom.

| furian | 28. studeni 2009 14:10:07 | 10 komentara

PRESENT

uh! doslovno uh! jucer poslije posla prizujah malo gradom nakon gustanja u blagodarima hmelja. posto sam odlucio tako kako jesam, da ne idem u helsinki raditi, nego ostati ovdje i suocit se sa ovdasnjim izazovima sto poslovnim sto privatnim. a jedan od prvih izazova privatnih je samostalnost. i onak sve je to divno krasno. no zaboravih na jedan detalj. kako urediti stan :) i jucer po prvi put sam malo gledao stvari potrebne za dom :) i ostao sam paf... jebate led! dnevna soba (komplet trosjed+dvosjed+fotelja+ormar+stol), spavaca (veeeeliki krevet+ormar), ves masina, frizider, pecnica, tv, usisavac... itd itd... onak... i cifra je boli glava.

prvo imas muku oko stana, ajde rijesim to kada sam odlucio vec ostati, i sada jos i taj trosak... pa jebote nisam ja supermen. cijene su boli glava, unatoc svemu sto sam vidio snizeno 20%!!! jos jedan veliki izazov je izasao pred mene... ali kao i svaki do sad ne da cu ga rijesiti, nego cu ga pojest. i sve kaj sam si zacrtao, ostvarit cu! tako mi svega! eh... ali to je pitanje nepredvidive future ;)

| furian | 25. studeni 2009 11:29:04 | 4 komentara

LIVIN' LA VIDA LOCA

ne, ovo nije prica o nekom snu, sto zelim postici u zivotu, nego o jednom od najsmjesnijih snova koje sam snivao... ikad :) bilo je bizarnih, cudnih, erotskih, cak i teskih pornografskih... ali... ovak nesto, haha bogme ne :)

dakle prica ide ovako... frendovi, poznanici... svi smo se mi skupili da idemo u prag. onak svi nabrijani, ludi, kupili mi cuge za put. a putujemo busom... a bus neka xxxl verzija... ono mjesta ima ko  avionu :) a nas 100 unutra sve skup :) nema kod nije bilo unutra... svi znani i ne znani ljudi iz mog zivota :) i hahaha, jedna manekenka, top model... kaj vec... nina moric :)

i tak krenuli mi na put. pocela zajebancija, neka zika u busu, smijanje... deranje... glupiranje... naravno, taj kaos je samo nas par radilo. a samo nas je nina moric dolazila umirivati, i uzimati nam alkohol :) tak je ona meni uzela vermut i ja se skulirao... prolazilo vrijeme... i priblizavali se mi janez landu, a ono ogromna kolona... a kako smo mi imali bajkove u tom uber alles busu (da, svatko od nas!!!) nina rece da se ide vozit... a kak sam ja nakon sto mi je uzela cugu se skuliro, ona valjda mislila da sam se zbedirao pa me pitala valjda iz pristojnosti ili kaj vec, idem li se s njom vozit. i ajde, bus se gegao prema granici a mi se vozikali na bajku... pricali gluposti, zajebavali se, smijali se... i tak kroz pricu shvatih da nije neka umisljena kwazi zvijezda, neg da je ok  zenska. i da je unatoc vec godinama i dalje jebena! pre jebena!!! i tak smo se nekaj zajebavali oko njenog izgleda... nacina zivota... i pita me, kakva je ona meni... i jebate meni malo neugodno postalo... kaj reci... i ono, bum! ko iz topa sam joj rekao, pa da ti iskren budem jebena si mi, ko klinac sam cak drkao na tebe, a i sad si... i stilto sam ju malo (hahahahaha!!!!) nije valjda ocekivala da cu joj tak nest rec, mozda je pokusavala izazvat neugodu samo? al kao da je bitno... i taman smo onda dosli nazad do busa, bili smo na redu za granicu prec... carina i sve to... i kako to vec ide zajebncija na granici... imate kaj za prijavit bla bla... i tako pilaju oni cijeli bus sa tim... dodju do mene, i standardni drill ono, imate kaj za prijavit... velim ja nemam. a pita lik, a sto tu skrivate? (a meni sator dignut) i meni malo postalo neugodno... a nina sjedi kraj mene i gleda me i ceri se... i od jednom samo veli, a to je moja igracka, ja sam kriva za ovakvo nejgovo kruto stanje. isss... carinik se stilto, okrenuo se i rekao ajde vozite dalje... a meni neugodno... a ona... samo se smijulji :) i onda se zbudim... otvorim oci... i onak ne vjerujem!!!!

kaos :)

http://www.youtube.com/watch?v=ctA89mKs6ac - da, da... plesacica je nina moric :)

| furian | 23. studeni 2009 20:00:25 | 11 komentara

HEZBOLLAH

let their heavens throw their planes out of the sky,
let the oceans swallow their ships,
let the mountains around them crumble,
let the ground beneath them shake.

let their women become widows, like our women become widows,
let their children become orphans, like our children become orphans.

http://www.youtube.com/watch?v=XNeIvR-AHng

| furian | 20. studeni 2009 15:24:38 | 2 komentara

BARAKA

da svi smo culi vic, kako se po novom zove bijela kuca, baraka. :) no u ovom slucaju nije bitna bijela kuca, baraka ili kako vec... nego posljednji dobitnik nobela za globalni mir. onak... po kojim kriterijima se to dodjeljuje, bas me onako zarko zarko zarko zanima... mislim, svaka cast baraci, ali sto je to on ucinio prosle godine? nista... povukao je gro vojske iz iraqa, afghanistana... (predizborno obecanje je ispunio). i to je to? to je dovoljan razlog da se dobije nobelova nagrada?!?!?! a da li obican puk zna da isti taj covjek, je poslao nedavno u afghanistan 30k novih vojnika, da je u planu jos 50k poslati? da novi rat tamo samo sto nije poceo? a pod cijom je to palicom? istog onog covjeka koji je dobio nobelovu nagradu za mir! onak wtf?? svi mi smo se bar jednom pitali, sto to ima u afghanistanu da je tako bitno... voda... nafta... ali prvenstveno voda. sve, ali bas sve vojne baze napravljene u afghanistanu su doslovno kao gradovi. i svi ti vojni gradovi su smjesteni na crpilistima. vojska flasira afghanistansku vodu, te ju prodaju diljem svojih lijepih civliziranih zemalja kao vlastiti proizvod. a dok to cine, samo moraju tu i tamo zakuriti frku  sa talibanima (koji su budimo realni inferiorni, iako su na domacem terenu) i eto ti opravdanja da se misija iz godine u godinu produljuje... a prirodni resursi i dalje neograniceno trose, bez ikakve naknade. i za to netko dobije nobelovu nagradu. s tim nek si guzicu obrise on, skup sa svim onim koji su glasali da baraka dobije nobela. gamad licemjerna masonska.

PS. pusa svima. nista mi nece ovi dan pokvarit!!! =)

| furian | 17. studeni 2009 13:39:28 | 6 komentara

N1H1

usred krize od jednom od nikog na svijetlo dana izasla je takozvana svinjska gripa. mislim poznavajuci suvremeniju povijest, svi mozemo primjetiti jedan zanimljiv podatak. kravlje ludilo pojavilo se na "trzistu" tokom rata na nasem podrucju, paralelno i rat u iraqu. hm... sto je ono sljedece bilo... ovcja groznica... stvorila se od jednom, usred sukoba hezbollaha i izrelske vojske. sto je sljedece? pticja gripa... sukobi u afghanistanu i iraku tj takozvani rat protiv osovina zla. al zanimljivo je, da je upravo rezim koji se borit protiv takozvanih osovina zla, te iste mocnike postavio na vlast tih drzava. i evo nam nove posasti... svinjske gripe. koja navodno nije nista opasnija od klasicne gripe.

onak, kojoj informaciji vjerovati... da nije opasnija od obicne gripe... ili da je to gripa koja ce opustositi suvremeni svijet u 21. stoljecu (nesto kao spanjolska gripa)? kako ljudi od 30ak godina svojega zivotu umru od gripe koja nije nista opasnija od sezonske? kako ljudi koji su se cijepili umiru? tko je tu lud??? onak... sve vise se kroz ovakve primjere vidi kolika je losa apsolutna sloboda govora, aka demokracija. svaki dan je udarna vijest, svinjska gripa odnjela je toliko i toliko zivota... i sto je reakcija obicnog ne informiranog smrtnika. trci u ljekarnu i kupuje 800 tableta kojekakvih, da je to jedan covjek... to je nazalost vecina. a vecina ce ostvariti promet farmaceutskim divovima koji su samo paravan za punjenje proracuna pojedinih zemalja. jer... treba financirati sve te ratove. mislim, ok, ovo zvuci full hladno... trce po kojekakve tablete. naravno, boje se za svoj zivot i zivote svojih najdrazih.

a navodno, cjepivo protiv gripe, ucini vise stete organizmu nego sto mu pomogne. za pocetak izazove jako burnu reakciju imonoloskog sustava, a sto onda? organizam  se isprazni... i na kraju obicnog smrtnika pokosi... neka obicna, sasvim obicna posast... zbog kojeg  bi inace mozda samo smrcali.

sto reci na sve ovo? na sto je ovaj svijet spao? gdje je nestao moral? cast? ima li itko to jos danas? vaditi posrnulo gospodarstvo na smrti tisuca i tisuca ljudi... no comment. ja samo znam, da ako nedaj boze i obolim od toga, necu ic po cjepivo. imam svoje metode borbe protiv tih gripa. do sada su me izbjegavale, mislim da ce i ubuduce. shvatile su u medjuvremenu, da pametniji popusta ;)

| furian | 16. studeni 2009 9:45:18 | 6 komentara

15 SATI

nedjelja. 15.11. trebala bi biti kao i svaka druga, dosadna... u iscekivanju ponedjeljka, novog radnog tjedna... novih tjednih avantura, zajebancija itd itd... ali ova je full drugcija. ova je doletila pre brzo. zanemarivao sam vaznost odluke, tjesivsi se... ima vremena. ali sada shvatih, da nema, a odluku donjeti moram. niti sa mjesta se nisam pomaknuo. ostao sam tamo di sam bio i prije mjesec dana ili prije koliko vec. onak, okupirao sam misli kojekakvim stvarima. do nedavno meni nezamislivima... ali eto :) kako covjek se lako prilagodi, samo kada zeli. a eto, ja i jesam inace po prirodi prilagodljiv. sva sreca... bas zbog toga mi mozda pocetak novog zivota i bude puno laksi nego sto mislim. ali zanimljivo je, da od pocetka, bila je euforija, odlucnost... a sada... to je nekako splasnulo. ne da ne zelim ici, nego, kao da sam u medjuvremenu vidio kaj bi sve izgubio. a to nije malo... nikome nije... pa tako niti meni... a tako bi volio da sada imam tu energicnu odlucnost. uh! i nedavno rekoh, gubim u oba slucaja, ali u kojem cu vise izgubiti. dali je to ona prilika koja se pruza samo jednom? ili mi je pak prilika, zivotna, ostati bas ovdje... di jesam sada, nastaviti uspjesnu poslovnu karijeru, i iskoristiti priliku koju imam da se osamostalim. sad bi mnogi rekli slusaj srce, da slusaj srce, to isto srce je samo prolongiralo ovo sve. prije godinu i pol sam trebao otici. ali nisam...

onak, vise nemam snage mislit o tome. sve znam, sve argumente, zasto da i zasto ne. ali... kao da cekam "una voz del cielo" (glas sa neba) sto uciniti... kao da cekam da netko drugi mi kaze, sto da napravim... a zapravo se radi o meni, i mojoj bitci koju nitko drugi nece voditi... a za mene predaja nije opcija...

ah... i tako, sutra... 16.11. u 17:00h je dead line. do onda mogu bit u ovakvom stanju uma, neodlucnosti... zbunjenosti... nakon, nadam se da ce biti puno lakse. i da kako god odlucim, necu zaliti jednog dana. i tih 15 sati... sada treba provesti sto kvalitetnije... onak, da bar mogu spavat... prije bi 06:00 ozvonilo da se dizem... ali ne mogu... danima, tjednima... ne mogu... a onda i posao... znam da mi nece biti dosadno... ako je suditi po proslom tjednu, bit ce pakleno... samo za razliku od proslog puta... ovaj put znam sto me mozda ocekuje. a onda ce doci i tih famoznih 15:30 kada zavrsavam s poslom... pa cu moci u miru odluciti, koji ce od ta dva velika koraka biti moj.

| furian | 16. studeni 2009 0:01:27 | 4 komentara

IME

da bjase to petak, kao i svaki drugi. a nekima nocna mora. bas na taj inace, meni sretan dan, odlucih si kupit nesto. sto sam  htio, vec neko duze vrijeme. ali nikako nisam htio pljunuti odredjenu svotu novca za to. i puklo me u petak, pa trebat  ce mi, nece stajati ne iskoristen. pa i putovanja cesta, uvijek mi moze biti pri ruci, nikada ne znas kad ti moze zatrebati. i tako, dodojoh u ducan (nebitno koji, ne zelim ih reklamirati) vidjeh ga, procitah sto ima ispod metala i plastike, pogledah cijenu i reko, opa, super, moze. prodano! i ugodno me na blagajni iznenadise, kad sam izvadio povecu svotu kesa, rece mi ljubazni zaposlenik, na kes imamo nizu cijenu. :) reko super, za to cu sutra otic van i proslavit :)

i tako uzeh ja svoj prvi lap, hp pavilion dv6. odlicnog dizajna, odlicnih karakteristika. i sto je meni mozda i najzanimljivije, ima windows 7. i mogu reci da je odlican sistem. nekako, kao da idu prema mac os x platformi sto se tice idejnih rijesenja po glavnom izborniku. no nvm. i danas se sjetih necega, iako je i sinocni izlazak bio vesel, iako je 2 dana proslo od kad sam ga kupio, mogao bi mu dati ime :) hahaha, da onak, ime. doduse, jedna osoba je to davno prije napravila, i sjetih se tog maloprije :) pa reko mogao bi i ja :) why the fuck not ;)

evo tu je i prikazan najbolje: http://www.msangrupa.com/artimg/0359581_big.jpg

e sad... onak... po cemu ga nazvati? po brodovima kriegsmarinea? ili neko od predivnih zenskih imena?

1. gneisenau - jedna od dvije "ruzne sestrice" koje su harale sjevernim morem
2. von spee - revolucionaran brod, koji je ispricao jednu od najzanimljivijih prica tokom drugog rata
3. bismarck - jedan od najimpresivnijih ratnih brodova ikad napravljenih

ili

1. lorelei - rijecna sirena (iz rajne)
2. sarah - "queen bitch of the universe" neki ce znati, neki nece :)
3. valkyrie - mocne nebeske jahacice iz germanske mitologije

ah... ah... what to choose :)

| furian | 15. studeni 2009 19:12:00 | 8 komentara

FIRDAY THE 13th

vec par dana slusam o tom famoznom petku, petku 13om. i iz dana u dan, ne kuzim... oko cega se tu dize panika. joooj, bit ce mi nesretan dan... bit ce vam nesretan dan koliko si ga sami stvorite nesretnim. onak... numerologija. numerologija kaze da je 4 naj ne sretniji broj (onak, halo, to su samo brojevi, ali nvm). dakle, 13 (1+3=4), 22 (2+2), 31 (3+1)... svi ti dani bi trebali biti nesretni, na sve te dane svi ti obicni luzeri trebali dizat paniku i 10 dana unaprijed se pripremati joooooj to ce mi biti nesretan dan. pitam se, u kojem stoljecu ti jadnici zive? ako takve fore dan danas puse, zar je cudo... da svake godine puse iste price politicara neovisno za sto se izbori dogadjaju.

a opcenito, to je samo dokaz koliko su ljudi podlozni takvim nekim stvarima, potrebe da sami sebi zadaju barijere, strhove... od pamtivjeka ljudi teze da vjeruju u nesto, da se boje necega sto ne mogu objasniti. a to sve cine samo zbog jedne stvari, utjehe, straha od samoce. i na kraju strah od smrti.

uzivajte u ovom petku, koji je isti kao i svaki drugi petak. i ne pusite sranja, da je to nesretan dan, jer svaki dan ce biti nesretan onoliko koliko vi to dopustite.

| furian | 13. studeni 2009 11:59:06 | 6 komentara

JUST SMILE

jedan osmjeh ne kosta nista, a donosi mnogo. obogacuje onoga koji ga prima, a ne osiromasuje onoga koji ga daruje. ne traje dulje od jednog trena, a sjecanje na nj ponekad je vjecno. 

| furian | 8. studeni 2009 17:34:28 | 4 komentara

SZENT ISTVAN

ovo je prica, o ponosu austro-ugarske ratne mornarice. o divu, napravljenom u nasoj ratnoj luci pulu, za vrijeme prvog svjetskog rata. do tada neviđena masa celika isplovila je u okrilju noci uz pratnju manjih brodova isto imene mornarice na prvu misiju, probijanje blokade jadrana. zbog stalnih prijetnji malih, brzih, nepredvidivih torpednih camaca talijanske kraljevske ratne moranrice prisiljeni su bili putovati nocu. ali kako to uvijek biva, dramom je zapocelo. celicna mreza oko luke, kao zastita od torpeda, se zapetljala i uz puno muke, su ju uspjeli osloboditi da mocna flota krene. dok se drama u puli odvijala u isto vrijeme, zapovjedik dva torpedna camca, naredio je povaratak u maticnu talijansku luku. kako su pri povratku patrolirali uz juzni rub srednje dalmatinksih otoka. tako su na zapadu uocili gusti dim, koji se priblizava. vidjevsi zrtvu kako dolazi, pricekali su kobnu udaljenost, ispalili dva torpeda sa udaljenosti tristotinjak metara i najvecom mogucom brzinom udaljili se u smijeru juga. jedan torpedo je pogodio pramac broda, dok je drugi, zavrsio na trupu. ostecenja su bila velika. prevelika da brod nastavi plovidbu. prevelika da ga otegle i nasukaju na obliznji otok. apsolutno nikakve sanse nisu imali da spase brod, posada se satima i satima borila kako bi ga spasila, ali bez uspjeha. brod se sve vise i vise naginjao na lijevu stranu i od jednom je samo se okrenuo. pramac je prvi zaronio u nebesko modre dubine jadranskog mora, a uskoro za njim i ostatak broda. nakon tog dana, ponos ovdasnje mornarice su nazvali jadranskim titanikom, posto je sa sobom odnio mnogobrojne mornare koji su se unatoc sansama koje niti u teoriji nisu postojale, borili do kraja.

tragokomicno je, sto je jedan austrijski casnik, sa tegetthoffa snimao materijal za podizanje morala  kopnenoj vojsci, a na kraju je dokumentirao  potapljanje ponosa austrijsko-ugarske mornarice.

http://www.youtube.com/watch?v=YgDVU934HzA

| furian | 8. studeni 2009 1:42:23 | 0 komentara

MASLACAK

jedan od ljepsih cvjetova... definitivno... suncano zuto narancaste boje...  svaki travnjak se doslovno zuti, od njihove kolicine... i kada prodje odredjena faza... mala sunca nasih travnjaka postanu pahuljasto bijela... predivna... i samo cekaju prvi povjetarac... da dobiju uzgon... i na struji vjetra odlete negdje daleko... negdje... gdje je bolje... samo, da li ce ti maleni maslacci naci bolji travnjak? ili ce vrijeme prolaziti... a oni ce traziti... i traziti... i traziti... i mozda nikada nece pronaci niti priblizno onome sto su nekada imali... pa na kraju zavrse... na surovom, pustinjskom krajoliku... gdje nece moci pokazati svoju ljepotu... a imat ce u sjecanju, zeleni travnjak... kojemu nisu niti dali pravu priliku...

| furian | 5. studeni 2009 9:32:43 | 6 komentara

FUTURAMA

sam pocetak meni naj naj naj naj bolje serije zapocinje ovako. frya ostavlja cura, sav takav van sebe, zbediran, svijet mu se srusio... radio je... iako prek kurca... tek toliko da radi... da prolazi vrijeme... dostava kao i svaka druga, dosao je u nekakav istrazivacki centar... i slucajno usao u komoru za smrzavanje... i tako je ostao smrznut narednih 1000 godina... sve, bas sve, ostalo je daleko u proslosti... dosao je u novi svijet, gdje nikoga ne zna... iako je bio emotivno slomljen... nije stigao uopce misliti o tome... svo vrijeme je provodio upoznavajuci nove stvari... nove ljude... ili robote (hehehe, naravno, bendera!!!)

da li otici kao fry u svijet koji je 1000 godina ispred ovdasnjeg? medju ljude koje ne znam... i upoznati nekog novog, prijatelja, prijatelje... kao sto je on bendera, a i ostale... da li ostati ovdje...

uh... dan odluke se polako blizi... a ja nisam pametan... koliko imam argumenata za odlazak, toliko imam i za ostanak... a bas kao sto sam i rekao u jednom narednom postu, u oba slucaja gubim... samo u kojem gubim manje? uh! uh! muka mi je od tog svega vec... sam sebi sam vec dosadan... ali tako tesko mi je donjeti odluku...

| furian | 4. studeni 2009 14:35:25 | 1 komentara

SILENCE

http://www.youtube.com/watch?v=kdD52DAaFRs

"Hear my words that I might teach you
Take my arms that I might reach you"
But my words like silent raindrops fell
And echoed in the wells of silence.

____________________________________________________________

tisina... kao da nitko ne postoji, nigdje zvuka... samo zvuk kapljica kise kako se razbija na mojoj odjeci, mojoj kosi... bez ostalih zvukova svakodnevice, tako predivno zvuci... svaka kap kao da svoju pricu prica dok pada...

nakon duzeg vremena, osmjeh na lice mi se vratio... a dok su bezbrojne kapljice se razbijale o lice... primjetih... da i snijeg pada... prvi snijeg ove jeseni... obozavam ga! obozavam vodu u krutom agregatnom stanju... obozavam na dlanu gledati kako predivna pahuljica odlazi u nepovrat... a spoznaja da je to nekada bila pahuljica... bijase samo jedan mali trag vode...

dok je vrijeme prolazilo... shvatih... da tisina nije bila oko mene, ja sam htio tisinu.... i ta tisina se sirila oko mene... zvukovi su me okruzivali kojekakvi, ali nisam ih cuo, nisam ih htio cuti... mocan osjecaj... ignorirati ono sto me ne zanima... sto ne zelim cuti, sto ne zelim znati...

bijase to nadasve neobicno jutro... iako nije bilo magle... kao da sam bio u magli... neobicno... a opet... predivno...

| furian | 3. studeni 2009 11:18:09 | 3 komentara

FENIX

svi znate pricu o mitskoj ptici fenixu, ptici koja zivi odredjen broj godina, nakon cega izgori... a od pepela nastane jaje, iz kojeg se izlegne mladi feniks...

a sto ako ne izgori? iako je proslo odredjeno vrijeme, u kojem je sasvim sigurno morao? iz cega ce onda novi feniks nastati?

da bi se mlada ptica digla iz pepela, prvo, stara mora izgorjeti do kraja... prvo se i najmanji zar mora ugasiti... da bi nova vatra mogla gorjeti...

| furian | 2. studeni 2009 23:11:31 | 0 komentara

WE HAVE COOKIES

people always say that good always wins versus evil. but is that truth? who tells us those fairytales? our parents from our childhood... they are just trying to teach  us difference between good and evil... but... what... is good today? and what is evil? is there any difference? both sides are similar... there is no more black and white... everything is fucking gray... from everyone you can expect everything... and any side i choose, i know... i will lose... and the best for all of you, is to see... in which case you lose less... from all of this, how the fuck can i say this is good??

and is it moral thing to choose good side? is it "good" in eyes of others? well i don't give a fuck about moral things and others... i am living my own life... and i will live my own life the way i want and the way i feel is best for me... without moral obligations for others...

i can't, and i won't! and i know for sure, that i will chose the dark side... because... they have cookies :)

| furian | 2. studeni 2009 9:54:25 | 5 komentara

ZAGREBACKI BALKON

spavao sam kao top nakon napornih nekoliko dana... cak ni nekoliko poziva da dodjem van nisam cuo... ali jesam cuo jedno malo slatko stvorenje, vrapca :) mali stvor mi uletio na balkon, kroz mali otvor, i naravno nije znao izac van :) i tako, pjevusio je on... i mene svako malo budio, mislio sam si... koji ludi san, sanjam da mi je na balkonu vrabac... i tako se to ponavljalo.... nekoliko puta, dok nisam se digao i rekao, pa nema sanse da to sanjam, lik je na balkonu! dignem se ja imam kaj vidjet, onak, to malo slatko stvorenje, sjedi na mojoj KONI!!! pomislih, ipak si ti pre mali da bi vozio moju konu. ali nije se dao smesti... iako sam banuo na prozor, gledao me je sokiran... sto sad, nema di pobjec... nije vise ni pjevusio... trudio sam se, da ga ne preplasim previse... pokusao sam doc do prozora, da ga otvorim, kako bi otisao svojim frendovima pricat da je vozio moju konu!!! i da rade ono kaj inace rade tokom dana, zajebavaju se... no mali se uplasio ko grlica, poceo letit, nabijat od prozor... oce on na silu van... onak... alo mali, smiri se, neces nist postic ak ides glavom kroz zid... i kao da me cuo... sletio je opet na konu... i cekao me... otvorio sam prozor sto sam vise mogao... i otisao s balkona... a on je i dalje ponosno stajao na mojoj koni... nedugo nakon... rasirio je svoja krila i poletio... otisao pricat svojim frendovima pricu o cudnom izletu na jedan od balkona zagrebackih zgrada... al dam se kladit da ce mu i unuci znati, da je vozio moju KONU!!!

| furian | 1. studeni 2009 12:10:20 | 3 komentara

"MOMENT IN TIME"

jedno ljetno nedjeljno poslijepodne... sjedih na rivi najlijepseg naseg dalmatinskog grada... uzivah u ugodnom drustvu... cuga... zajebancija... prolazilo vrijeme... i tako je dosla i ona... pridruzila nam se...

promjenila se dinamika razgovora... promjenilo se sve... od jednom, sve je nekako drugcije  bilo... i sasvim slucajan obostrani pogled... od jednom dogodilo se nesto, sto cu vjecno pamtiti... nesto... dan danas nemam rijeci za to... dan danas sam paf... dan danas to definiram kao caroliju... "MOMENT IN TIME", trenutak koji je trajao cijelu vjecnost...

te oci... tako predivne... sivo zelene... tako kristalno jasne... tako sjajne... pogledale su me... a kroz njih doslovno sam gledao u njenu dusu... i vidjeh svu tu ljepotu, posebnost... unikatnost... sve to bijase kao usporen film, kao nesto kad nam na tveu uspore onak 10x da bi obratili pozornost na odredjeni detalj... tako sam ju vidio... tako sam vidio i njen treptaj ociju... tako je i njena predivna kosa leprsala zrakom... cinilo mi je kao bajka... kao san... ali nisam se probudio poslije toga... tako sam znao, da zivim taj san...

samo... ostala je fleka na bedru nakon alexova pogotka... nakon kojeg sam shvatio da sam odlutao mislima... u najljepse sjecanje... san... kojeg opet zelim sanjati...

what's with all that we once shared? please forgive me but i care
i scream as loud as i can scream! but you don't hear me...

| furian | 31. listopad 2009 21:35:52 | 0 komentara

FUR AIDA

jednom davno jedan lik ludwig van beethoven napisao je skladbu za elisu, iako je i vec tada bio poznati skladatelj, ziher ni sam nije znao da ce njezino ime zbog te skladbe postati planetarno poznato...

a ja necu kao taj lik ludwig napisati skladbu :) ipak nisam toliko dobar :P iako... volio bi... zaista bi :) ali tko zna, mozda i budem jednog dana ;)

lagani i njezni pocetak... i uz svaki trzaj gitare plesala je kao vatra na vihoru... polagano se "izvijala"... svaki pokret bijase zapanjujuc... koja predanost glazbi... fascinirao me svaki njen pokret... ruku... tijela... i fokusiranost... bez ijedne emocije na licu, onak... kao da cita knjigu, a ne plese flamenco... divio sam joj se... koja lakoca pokreta... ocarala me svojim pokretima... ocarao me flamenco...

http://www.youtube.com/watch?v=IwqD859w2_E

| furian | 30. listopad 2009 15:35:53 | 5 komentara

RED BARON

jedan samozatajni mladic... rodom od nekud... iz kontinentalnog djela neke od zemalja srednje europe... bijase nekako, drugciji od drugih... nekako ozbiljniji od svojih vrsnjaka... nekako je drugcije gledao na svijet... no nije zahvaljujuci time postao "slavan"... zaljubio se u letenje... i sve sto ima veze s tim... letio je on u svom fokkeru... dok je rat na kopnu bijesnio... sva brutalnost pozicijskog ratovanja... konstantna granatiranja... uzaludni pokusaji proboja neprijateljskih linija... su dolazili do izrazaja... dok ljepotu metalnih andjela jedva da su i primjecivali... no... taj mladic... je promjenio povijest... zbog njegovih zracnih duela se i dan danas cuje za njegovo ime... dani su prolazili... bio je sve poznatiji... neprijatelji su ga respektirali... zracne bitke je dobivao jednu za drugom... i kada se cinilo da njegovim uspjesima nema kraja... dogodilo se nesto ne ocekivano... nesto... zbog cega je njegov zarko crveni fokker samo pao...  nesto... zbog cega je sa sedmog neba pao i propao u crnu zemlju.... to nesto... (bolje reci netko) bijase australski vojnik... vojnik koji je pucao prema crvenom baronu dok je uzivao u rutinskom letu... pogodio ga je s ledja... probio je oplatu njegovog metalnog andjela... pogodio manfreda von richthoffena kao grom iz vedra neba u rebra... i samo ga srusio... jedan jedini metak... bez casti... bez duela... kukavicki...

| furian | 22. listopad 2009 23:47:41 | 3 komentara

ZOMBIE NATION

dan... jos jedan u nizu... monoton pocetak... budjenje u 0600, jutarnja rutina... bijela kava... kretanje na posao... iscekivanje tramvaja... i usputno promatranje ljudi... vec od samog jutra... svi su tako nekako, nervozni, ne zadovoljni samim sobom... nitko nema vedri izraz lica... vidi se da doslovno svi prek kurca idu na posao... ili sto vec... i da morao sam rec prek kurca, jer nit jedan drugi izraz nebi to njihovo stanje opisao... (ok, ne svi, da nebi bilo nismo znali, nego jednostavno velika velika velika vecina, uvijek postoje iznimke) i kada je vecina ljudi u drustvu ne zadovoljna svojim poslom... a ono 1/3 svog zivota provedemo na poslu... onda... zasto se cudimo da nam je stanje u lijepoj nasoj tako sjebano... koliko ljudi moze rec da voli ono sto radi? koliko ljudi moze rec da ide s gustom na posao ranim jutrom? sigurno ne puno... onak... nije li to jadno? jebes ti onda sve... ako ti ne uzivas u onom sto radis... jebes ti sve, ako ti namrgodjen ides negdje... obavljas to nesto (posto, fax, sto god...) preko kurca... jebes ti sve ako si ti nakon tih obaveza zivcan... onak... sto onda, nadjes se sa frendovima... zivcan si... nadjes se sa curom... zivcan si... dodjes doma... zivcan si... ima li smisla to? zasto ljudi nisu u stanju napraviti nesto, bilo sto, da budu zadovoljniji sami sobom i onim sto rade? sve mi to nekako izgleda... ne znam ni sam koju rijec uzeti... jadno! da jadno!

isti razlog zasto nisu u stanju napravit nesto da si poboljsaju zivot je i razlog zasto nakon svih sranja u ovoj nasoj lijepoj drzavi ti isti ljudi ne odu na ulice i ne naprave nerede... nego konstantno se pusta... ma neka... i svi se nadaju onome, bit ce bolje, ili jos bolja recenica... gore ne moze... sto ocekivati onda od takvog drustva? od takvih ljudi? vise apsolutno nista...

pojedinac ne moze nista uciniti, ali grupa ljudi moze... grupe su nesto pokusavale, ali krivim nacinom... akcije bez glave i repa... krivim nacinom nisu privukli nove ljude da se stvori kriticna masa koja bi utjecala itekako na odgovorne ljude na kljucnim pozicijama, i onda bi primorani bili podvuci rep, i potpisati kaputulaciju pred masom. ali to ne ide tako kod nas :) i za kraj mogu reci, da mi je drago sto necu jos dugo biti dio ovog sjebanog drustva!

| furian | 22. listopad 2009 10:27:02 | 10 komentara

SOMEWHERE ELSE

pocela je jos jedna nedjelja... rekao bi... kao i svaka... dosada... dan pred odlazak opet na posao... budjenje rano iz navike... iako sam so kasno u noc ruzio vani... no, ova ni nalik tome nije bila... nakon ranog dizanja... spremih se za odlazak na paintball... hehe sjetih se termosice, i caja, da me okrijepi kada ce mi trebati... polako smo se skupili uz sjevernu obalu save... bijase frisko... malo i prohladno... ali unatoc svemu tome, sunce je dominiralo... i grijalo nas je tim svojim zubatim zrakama dok je nestrpljivost u svima njima rasla, nervoza, uzbudjenje... kod mene je nekakav cudan proces bio... fokusiran... koncentriran... cistih misli... sa jasnim ciljem... zelim se izivit, zelim pobjedit! putovali smo neko vrijeme, do neke sume iza brezovice... i taman kad sam se uzivio u to putovanje... dosli smo... pogled na field bijase impresivan. puske, municija, plin pod tlakom... sve nas je docekalo... kratke upute smo prosli, obukli uniforme... stavili kacige... rukavice... zaduzili oruzje, municiju... i krenusmo u bitku... crveni vs bijelih. naravno, uvijek kontra crvenih... tako i sada bijase :) adrenalin je rastao... partije su se nizale... timski rad je dolazio do izrazaja... umoru ni traga nije bilo! unatoc brojnim pogocima... i onda... samo od jednom... usred partije, usred branjenja polozaja... misli su samo odlutale... u ne tako davnu proslost... zamislio sam se i ... prozivio jos jednom... jednu predivnu uspomenu... one of many... but for me... dearest... "MOMENT IN TIME", boze to kao da sam u nekakvom transu bio... samo sam odlutao... vrijeme je proslo... ne znam koliko... samo povratak u realnost je bio cudan... dobio sam "metak" u bedro... i dok sam se cudio, sto se to dogodilo, kako... cuo sam alexa kako se smije... znao sam da me je on pogodio... ah... ludi viking svedski... nek uziva dok moze... nece vjecno... i nije, dosao sam na svoje... u zadnjoj partiji sam ga lijepo izresetao :) ali... sok... kako sam mislima odlutao... samo tako... je ostao... jer... nisam to htio... jednostavno se dogodilo... zasto sada, nakon toliko vremena me takve stvari "proganjaju". i htio ja to ili ne, sada imam lijepu fleku na bedru :) (nije jedina, jos ih je 6 po tjelu, hehe) i svaki dan se sjetim tog neobicnog trneutka... i zapitam se... WTF? a cudno je... jer me i alex pitao... "dude, u have just stoped shooting, what happend? your rifle jammed? u were out of ammo?", i sad to him... "no alex... my thoughts were somewhere else... and your shot to my leg... returned me to the reality..."

| furian | 21. listopad 2009 20:40:47 | 3 komentara

A PERFECT CIRCLE

kazu... poslije oluje uvijek dodje sunce... a znamo da opet i poslije tog sunca... dolazi oluja... i tako u nedogled... to je zivot... je je sve jedan "a perfect circle"... sklada, harmonije... i taj segment savrsenog kruga mogu nazvati "temporary peace"

no, kako nazvati sve ovo ostalo? kaos? da... to bi bila najbolja rijec za to... jer... i sama teorija kaosa kaze, da sve zapravo ide po nekakvoj "krivulji", dakle sto god da cinimo, dodjemo na isto... samo brze ili sporije... ovisi o nacin kako smo pristupili problematici...

po tome... sto god radili, uvijek cemo doci na isto... nije li to onda ono, ne mozes pobjeci od sudbine? koju god zivotnu odluku donjeli... svejedno nam je... onda se svi opterecujemo bezveze...

| furian | 21. listopad 2009 11:11:22 | 4 komentara

NACRTAN ODGOVOR

onak... ne kuzim... trazimo uvijek nekakve razloge, objasnjenja... radimo od svega znantsvenu fantastiku... a onda... od ljudi, kojie vidis svega nekoliko puta... dobijes odgovor serviran pod nosom, i to odgovor bez ikakvih filtera, neg ono direktno, brutalno iskreno... tj... podjele svoja iskustva i kada cujes, sto i kako su drugi uspjeli, zapitas se onako... pa WTF mogu i ja to! ako ne i bolje! znam da mogu! a rijeci tih ljudi, ajmo rec novih prijateljstava su samo jebeni poticaj da ustrajem u onom sto zaista zelim...

| furian | 20. listopad 2009 22:24:54 | 0 komentara