CALM BEFORE THE STORM #2/4
napokon je dosao!!! vlak! iz ljubljane za viennu :) ne znam kad sam tak happy bio samo zbog pojma da je doslo moje prijevozno sredstvo :) a vlak... uh... kozne fotelje... izvalio sam se, i ponadao da ima wajrles, al nema... no pogledao sam filmic. i nekako se uspavao gledajuci... i tak je doslo pol 8... vlak je ulazio u graz... polako se spremih... izadjoh van vlaka... i sve mi neobicno. onaj filing, napokon!!! za par min dosao je i frend. i laganini setanje gradom :) impresvino! par puta sam vec bio u grazu, ali iznova me taj mali gradic odusevi. vec je sve okiceno... tipicno za bilo koji grad... ali nekako je drugcije u grazu neg u zagrebu... no to je tako nebitno. i jedni i drugi kvare filing bozica, ta okicenost... sve te bozicne melodije zasitit ce nas vec danima prije bozica i kad bozic dodje... bit ce nam kao bilo koji drugi dan samo jer su oni morali sve mjesec dana ranije okitit :) na glavnom trgu pridruzio nam se i moj imenjak, ali iz spanjolske :) uzeli smo nekakve kobasice njihove da probam... pivu za van :))) i gustali malo po gradu :) a onda... ducan i opskrba alkoholom za vecer :)) 10ak piva (gut besser gosser), 3 vodke i neki sokici :) vec tad mi je bilo u glavi... na kaj ce ova vecer licit :) haha :) dosli smo onda u stan sa svom tom cugom, ekipa gleda WTF... upoznah sve te spanjolce i spanjolke... vec na prvi pogled mi je bilo u glavi, ovi su ludi 100 na sat :) i nisam bio daleko od istine. kak su svi oni na razmjeni studenata, spanjolski naziv za to je "razmus", a iz zajebancije kazu "orgazmus". nije mi dugo trebalo da vidim da je to tamo doslovno orgazmus :) a bas tu vecer je i bio orgazmus parti (aka brucosijada kod nas) u podrumu studentskog doma. koji kaos je tamo bio... koliko ljudi... koliko spanjolki!!! bilo bi jebeno da jos znaju engleski pricat... al nvm :) bilo ih je par kaj znaju :)) i taj lumtu je zavrsio oko cca 2... (jer smo popili sve sto smo imali) pa smo krenuli dalje... u neki klub "orange". i kak su neki isli taksijem (iznenadjujuce jeftin!!!), nas par pjeske... i ulazimo unutra i imam kaj vidjet... njih 6-7 na sanku plese! mjuza pre pre jebena :) i kaos :) doslovno kaos :) najjaci izlazak van lijepe nase to bijase. a i tak sam se napio tu vecer, da ne znam bas kak sam dosao doma... znam da sam se druzio sa senoritama, s nekim austrijankama koje su bile obucene u nogometasice. zabavljao sam se sa nekom doktoricom, ime nisam zapamtio... al sjecam se da je kjut cura :) plavusa, plavo sivih ociju... zanimljivo je kako boju ociju zapamtim... jer volim gledat ljude u oci... volim ih citati... tako saznam sve sto je bitno, a da ne moram niti pitati... vrijeme je letilo i oko 5 krenuli polako svi doma... a brunito, marcos i ja osli u "tree monkeys". a tamo neki party bio... tequilu su davali ispod cijene... kaos... do cca 6 smo se tamo razbacivali uz house ritam i onda se ipak uputili na pocinak jer i sutra treba zujat po grazu... i sutra treba ic vanka :)
PUT #1/4
trazio sam vec odavno raniji izlaz sa posla. odlucih posjetit prijatelja u grazu. zasitio sam se nekako zagreba i kontinuiranih izlazaka na znana i ne znana mjesta... rekoh vec ranije, nekako sam prerastao taj grad... i dalje je sve super, ali nekako sve je vec vidjeno... znano... rijetko me nesto bas bas iznenadi. pa eto, krenuh u avanturu. graz... grad od 20k studenata... kako tamo moze biti lose? prijatelj... zivi sa 5 cimerica... 2 spanjolke, 2 argentinke i susjeda sa istoka, iz srbije a on po pairu spanjolac, a u dusi hrvat :) cak sam se i ranije zbudio nego sto sam trebao... i poceo je radni dan... klasican kao i svaki drugi... drilanje presing itd itd... ali sve sam uspjesno rjesio. uzivao sam u svakom trenu radeci sto god sam imao jer sam znao da odlazim sa posla kad top na gricu opali da je podne... i iznenadio sam se... kako je brzo proslo, valjda jer sam se zurio da sve stignem :) stigoh na glavni i ranije nego sam trebao, kupih kartu... sjedoh i uzivah u oblacnom zagrebu, ali nikako depresivnom... cudan je dan... od samoga jutra ne samo meni, svi su nekako happy, smajl je bio na mnogim licima danas :) pa i na mom :)
doslo je 13:00 vlaka jos ni blizu... klasika... kasnjenje je bilo cca 15ak min... gro ljudi iz nase isrocne susjedne drzave, ali i nasih predivnih gradova slavonije izaslo je na glavnom kolodvoru hrvatske metropole. i svi su se razbjezali kao rakova djeca. vlak je ostao poluprazan. dosao sam do prvog razreda, nasao nice spot, sjeo i cekao polazak... ljudi su polako samo stizali i stizali... cak se i prazan kupe napunio... neki lik iz beograda je usao... pa neke dvije studosice... jedan "klinac"... i htjela je jos jedna kjut teta al nije joj se svidjela guzva je produzila. i polako je vlak klizio tracnicama prema zapadu... pocela je spreha u kupeu... studosice sa nekog zracnog putovanja se nedavno vratile pa prepricavaju zgode... klinac nervozno jede stapice, a lik iz beograda uziva u cirilicnom izdanju novina... onak jebeno... ne preostaje mi nista nego zujati kroz prozor i uzivati u krajoliku lijepe nase. i onda je poceo show... granicna policija... carinik... jebate led nigdje kraja... kondukter prvi doletio, karte na pregled... pa ispitivanja di ides van (posto presjedam) kad se vracas... a ono sve mu pise na karti al nvm. onda granicna policija... pregled putovnica, onak izlazim iz zemlje a pregledavaju mi putovnicu kao da je ne znam kaj. al ok... prosli i oni... i onda nas carinik... srbinu je prekopao cijelu torbu (a vec je rekao da su mu pri ulasku u hrv, no nvm)... i onda malo, ali malo mira... i evo ti janeza... prvo policija... sa uzasno bahatim nastupom! putovnico! evo izvolite... di idete?!?! u graz... kod koga?!?! prijatelja... koliko cete biti tamo?!?!?! u nedjelju se vracam... koliko imate novaca kod sebe?!!??! 200€ i imam deviznu karticu ako mi zatreba... dobro, pricakajte malo (il kak je vec rekao) i onak, jebenih 20 minuta mi je provjeravao putovnicu!!!!! jebote led, pa kaj je taj lik nepismen... nit je ostecena... imam hrpu vec zigova unutra... da ziher sam muljator... ili kaj vec... al nije se on dao smesti. zapeo sam mu za oko :) mozda je gay :) hahaha :) i na kraju vratio mi je putovnicu, razocaranog pogleda, i sramezljivog glasa rece mi "sretan put", reko hvala i vama. i onda carinik... imate kaj za prijavit... opet srbin bijase na tapeti... treci put mu torbu prekopali, vec sam napamet znao kaj ima unutra. al smijalica je da niti jednom mu nisu skuzili cak 4 litre rakije. a moze samo jednu prenjeti :) lik je stavio ispod jakne 2 boce, jakna stoji, a niti jedan se nije sjetio niti pitati, a kamoli pogledati :) i onda mir! napokon! da mogu i uzivati malo u putovanju, dok vlak klizi tracnicama uz savu prema ljubljani. no... i to je postalo dosadno... sve isto... brdo jedno brdo drugo... 4 brane u nizu na savi... nakon svake dignuti nasipi radi akomulacije vode... magla se izdizala sve vise i vise... i onda skuzih senoritu preko puta mene... jedna od dvije studosice... tu i tamo je bacala pogled... odmjerio sam ju posteno u odrazu na staklu. umjetna plavusa, inace crnka... kosa svezana u rep, duga, ravna... zdrava... lice plaho... njezno... jednostavne a opet izrazajne crte lica... naglasene oci, punije usne... a pogled... nekako sramezljiv... a tako sladak :) i s vremena na vrijeme okrenula bi glavu i pogledala me, a ja bi pjevusio neku od pjesama koja je svirala na mojoj areni. i u jedan tren sam se samo okrenuo i nasmijesio se... skuzih da joj je postalo neugodno pa je okrenula glavu prema prozoru. haha, kako djecje! :) pitah ju onda, di putuje... sramezljivo mi rece u munchen kod tete... i tak bezveze je isao razgovor... vrijeme letilo... a meni prvi dio putovanja zavrsio... vlak se priblizavao zidanom mostu... mjesto gdje izlazim i cekam dva i pol sata vlak za graz... a srbin, sva sreca da je isao na istoj stanici van jer inace bi produzio prema ljubljani i pitaj onda boga di zavrsio ;) (tko zna mozda bi to bila jebena avantura) a i on je sasvim slucajno to spomenuo dok ga je netko zvao na mob... pa rece evo izlazim sad u zidanom mostu pa cu doma za maribor. pozdravih se sa senoritom (smijesno je da se sluzbeno nismo ni upoznali), ostalim suputnicima i krenuh prema izlazu... vlak je stao... izasao sam... i gledam WTF!!!! fakin jebena rupa! nema nicega!!! nema ducana, neka kwazi pekara i kiosk... a jos i kisa pada... magla iznad save se dize i dize... mrak pada... a vlak jedan za drugim samo prolazi kroz ovu vukojebinu... a ljudi izlaze, ulaze... pitam se od kud dolaze i gdje idu... kad ovo mjesto nema apsolutno nista!!! no nvm... za utjehu je cinjenica da kad cu se vracati u nedjelju idem direktnim vlakom.
PRESENT
uh! doslovno uh! jucer poslije posla prizujah malo gradom nakon gustanja u blagodarima hmelja. posto sam odlucio tako kako jesam, da ne idem u helsinki raditi, nego ostati ovdje i suocit se sa ovdasnjim izazovima sto poslovnim sto privatnim. a jedan od prvih izazova privatnih je samostalnost. i onak sve je to divno krasno. no zaboravih na jedan detalj. kako urediti stan :) i jucer po prvi put sam malo gledao stvari potrebne za dom :) i ostao sam paf... jebate led! dnevna soba (komplet trosjed+dvosjed+fotelja+ormar+stol), spavaca (veeeeliki krevet+ormar), ves masina, frizider, pecnica, tv, usisavac... itd itd... onak... i cifra je boli glava.
prvo imas muku oko stana, ajde rijesim to kada sam odlucio vec ostati, i sada jos i taj trosak... pa jebote nisam ja supermen. cijene su boli glava, unatoc svemu sto sam vidio snizeno 20%!!! jos jedan veliki izazov je izasao pred mene... ali kao i svaki do sad ne da cu ga rijesiti, nego cu ga pojest. i sve kaj sam si zacrtao, ostvarit cu! tako mi svega! eh... ali to je pitanje nepredvidive future ;)
LIVIN' LA VIDA LOCA
ne, ovo nije prica o nekom snu, sto zelim postici u zivotu, nego o jednom od najsmjesnijih snova koje sam snivao... ikad :) bilo je bizarnih, cudnih, erotskih, cak i teskih pornografskih... ali... ovak nesto, haha bogme ne :)
dakle prica ide ovako... frendovi, poznanici... svi smo se mi skupili da idemo u prag. onak svi nabrijani, ludi, kupili mi cuge za put. a putujemo busom... a bus neka xxxl verzija... ono mjesta ima ko avionu :) a nas 100 unutra sve skup :) nema kod nije bilo unutra... svi znani i ne znani ljudi iz mog zivota :) i hahaha, jedna manekenka, top model... kaj vec... nina moric :)
i tak krenuli mi na put. pocela zajebancija, neka zika u busu, smijanje... deranje... glupiranje... naravno, taj kaos je samo nas par radilo. a samo nas je nina moric dolazila umirivati, i uzimati nam alkohol :) tak je ona meni uzela vermut i ja se skulirao... prolazilo vrijeme... i priblizavali se mi janez landu, a ono ogromna kolona... a kako smo mi imali bajkove u tom uber alles busu (da, svatko od nas!!!) nina rece da se ide vozit... a kak sam ja nakon sto mi je uzela cugu se skuliro, ona valjda mislila da sam se zbedirao pa me pitala valjda iz pristojnosti ili kaj vec, idem li se s njom vozit. i ajde, bus se gegao prema granici a mi se vozikali na bajku... pricali gluposti, zajebavali se, smijali se... i tak kroz pricu shvatih da nije neka umisljena kwazi zvijezda, neg da je ok zenska. i da je unatoc vec godinama i dalje jebena! pre jebena!!! i tak smo se nekaj zajebavali oko njenog izgleda... nacina zivota... i pita me, kakva je ona meni... i jebate meni malo neugodno postalo... kaj reci... i ono, bum! ko iz topa sam joj rekao, pa da ti iskren budem jebena si mi, ko klinac sam cak drkao na tebe, a i sad si... i stilto sam ju malo (hahahahaha!!!!) nije valjda ocekivala da cu joj tak nest rec, mozda je pokusavala izazvat neugodu samo? al kao da je bitno... i taman smo onda dosli nazad do busa, bili smo na redu za granicu prec... carina i sve to... i kako to vec ide zajebncija na granici... imate kaj za prijavit bla bla... i tako pilaju oni cijeli bus sa tim... dodju do mene, i standardni drill ono, imate kaj za prijavit... velim ja nemam. a pita lik, a sto tu skrivate? (a meni sator dignut) i meni malo postalo neugodno... a nina sjedi kraj mene i gleda me i ceri se... i od jednom samo veli, a to je moja igracka, ja sam kriva za ovakvo nejgovo kruto stanje. isss... carinik se stilto, okrenuo se i rekao ajde vozite dalje... a meni neugodno... a ona... samo se smijulji :) i onda se zbudim... otvorim oci... i onak ne vjerujem!!!!
kaos :)
http://www.youtube.com/watch?v=ctA89mKs6ac - da, da... plesacica je nina moric :)
HEZBOLLAH
let their heavens throw their planes out of the sky,
let the oceans swallow their ships,
let the mountains around them crumble,
let the ground beneath them shake.
let their women become widows, like our women become widows,
let their children become orphans, like our children become orphans.
http://www.youtube.com/watch?v=XNeIvR-AHng
BARAKA
da svi smo culi vic, kako se po novom zove bijela kuca, baraka. :) no u ovom slucaju nije bitna bijela kuca, baraka ili kako vec... nego posljednji dobitnik nobela za globalni mir. onak... po kojim kriterijima se to dodjeljuje, bas me onako zarko zarko zarko zanima... mislim, svaka cast baraci, ali sto je to on ucinio prosle godine? nista... povukao je gro vojske iz iraqa, afghanistana... (predizborno obecanje je ispunio). i to je to? to je dovoljan razlog da se dobije nobelova nagrada?!?!?! a da li obican puk zna da isti taj covjek, je poslao nedavno u afghanistan 30k novih vojnika, da je u planu jos 50k poslati? da novi rat tamo samo sto nije poceo? a pod cijom je to palicom? istog onog covjeka koji je dobio nobelovu nagradu za mir! onak wtf?? svi mi smo se bar jednom pitali, sto to ima u afghanistanu da je tako bitno... voda... nafta... ali prvenstveno voda. sve, ali bas sve vojne baze napravljene u afghanistanu su doslovno kao gradovi. i svi ti vojni gradovi su smjesteni na crpilistima. vojska flasira afghanistansku vodu, te ju prodaju diljem svojih lijepih civliziranih zemalja kao vlastiti proizvod. a dok to cine, samo moraju tu i tamo zakuriti frku sa talibanima (koji su budimo realni inferiorni, iako su na domacem terenu) i eto ti opravdanja da se misija iz godine u godinu produljuje... a prirodni resursi i dalje neograniceno trose, bez ikakve naknade. i za to netko dobije nobelovu nagradu. s tim nek si guzicu obrise on, skup sa svim onim koji su glasali da baraka dobije nobela. gamad licemjerna masonska.
PS. pusa svima. nista mi nece ovi dan pokvarit!!! =)
N1H1
usred krize od jednom od nikog na svijetlo dana izasla je takozvana svinjska gripa. mislim poznavajuci suvremeniju povijest, svi mozemo primjetiti jedan zanimljiv podatak. kravlje ludilo pojavilo se na "trzistu" tokom rata na nasem podrucju, paralelno i rat u iraqu. hm... sto je ono sljedece bilo... ovcja groznica... stvorila se od jednom, usred sukoba hezbollaha i izrelske vojske. sto je sljedece? pticja gripa... sukobi u afghanistanu i iraku tj takozvani rat protiv osovina zla. al zanimljivo je, da je upravo rezim koji se borit protiv takozvanih osovina zla, te iste mocnike postavio na vlast tih drzava. i evo nam nove posasti... svinjske gripe. koja navodno nije nista opasnija od klasicne gripe.
onak, kojoj informaciji vjerovati... da nije opasnija od obicne gripe... ili da je to gripa koja ce opustositi suvremeni svijet u 21. stoljecu (nesto kao spanjolska gripa)? kako ljudi od 30ak godina svojega zivotu umru od gripe koja nije nista opasnija od sezonske? kako ljudi koji su se cijepili umiru? tko je tu lud??? onak... sve vise se kroz ovakve primjere vidi kolika je losa apsolutna sloboda govora, aka demokracija. svaki dan je udarna vijest, svinjska gripa odnjela je toliko i toliko zivota... i sto je reakcija obicnog ne informiranog smrtnika. trci u ljekarnu i kupuje 800 tableta kojekakvih, da je to jedan covjek... to je nazalost vecina. a vecina ce ostvariti promet farmaceutskim divovima koji su samo paravan za punjenje proracuna pojedinih zemalja. jer... treba financirati sve te ratove. mislim, ok, ovo zvuci full hladno... trce po kojekakve tablete. naravno, boje se za svoj zivot i zivote svojih najdrazih.
a navodno, cjepivo protiv gripe, ucini vise stete organizmu nego sto mu pomogne. za pocetak izazove jako burnu reakciju imonoloskog sustava, a sto onda? organizam se isprazni... i na kraju obicnog smrtnika pokosi... neka obicna, sasvim obicna posast... zbog kojeg bi inace mozda samo smrcali.
sto reci na sve ovo? na sto je ovaj svijet spao? gdje je nestao moral? cast? ima li itko to jos danas? vaditi posrnulo gospodarstvo na smrti tisuca i tisuca ljudi... no comment. ja samo znam, da ako nedaj boze i obolim od toga, necu ic po cjepivo. imam svoje metode borbe protiv tih gripa. do sada su me izbjegavale, mislim da ce i ubuduce. shvatile su u medjuvremenu, da pametniji popusta ;)
15 SATI
nedjelja. 15.11. trebala bi biti kao i svaka druga, dosadna... u iscekivanju ponedjeljka, novog radnog tjedna... novih tjednih avantura, zajebancija itd itd... ali ova je full drugcija. ova je doletila pre brzo. zanemarivao sam vaznost odluke, tjesivsi se... ima vremena. ali sada shvatih, da nema, a odluku donjeti moram. niti sa mjesta se nisam pomaknuo. ostao sam tamo di sam bio i prije mjesec dana ili prije koliko vec. onak, okupirao sam misli kojekakvim stvarima. do nedavno meni nezamislivima... ali eto :) kako covjek se lako prilagodi, samo kada zeli. a eto, ja i jesam inace po prirodi prilagodljiv. sva sreca... bas zbog toga mi mozda pocetak novog zivota i bude puno laksi nego sto mislim. ali zanimljivo je, da od pocetka, bila je euforija, odlucnost... a sada... to je nekako splasnulo. ne da ne zelim ici, nego, kao da sam u medjuvremenu vidio kaj bi sve izgubio. a to nije malo... nikome nije... pa tako niti meni... a tako bi volio da sada imam tu energicnu odlucnost. uh! i nedavno rekoh, gubim u oba slucaja, ali u kojem cu vise izgubiti. dali je to ona prilika koja se pruza samo jednom? ili mi je pak prilika, zivotna, ostati bas ovdje... di jesam sada, nastaviti uspjesnu poslovnu karijeru, i iskoristiti priliku koju imam da se osamostalim. sad bi mnogi rekli slusaj srce, da slusaj srce, to isto srce je samo prolongiralo ovo sve. prije godinu i pol sam trebao otici. ali nisam...
onak, vise nemam snage mislit o tome. sve znam, sve argumente, zasto da i zasto ne. ali... kao da cekam "una voz del cielo" (glas sa neba) sto uciniti... kao da cekam da netko drugi mi kaze, sto da napravim... a zapravo se radi o meni, i mojoj bitci koju nitko drugi nece voditi... a za mene predaja nije opcija...
ah... i tako, sutra... 16.11. u 17:00h je dead line. do onda mogu bit u ovakvom stanju uma, neodlucnosti... zbunjenosti... nakon, nadam se da ce biti puno lakse. i da kako god odlucim, necu zaliti jednog dana. i tih 15 sati... sada treba provesti sto kvalitetnije... onak, da bar mogu spavat... prije bi 06:00 ozvonilo da se dizem... ali ne mogu... danima, tjednima... ne mogu... a onda i posao... znam da mi nece biti dosadno... ako je suditi po proslom tjednu, bit ce pakleno... samo za razliku od proslog puta... ovaj put znam sto me mozda ocekuje. a onda ce doci i tih famoznih 15:30 kada zavrsavam s poslom... pa cu moci u miru odluciti, koji ce od ta dva velika koraka biti moj.
IME
da bjase to petak, kao i svaki drugi. a nekima nocna mora. bas na taj inace, meni sretan dan, odlucih si kupit nesto. sto sam htio, vec neko duze vrijeme. ali nikako nisam htio pljunuti odredjenu svotu novca za to. i puklo me u petak, pa trebat ce mi, nece stajati ne iskoristen. pa i putovanja cesta, uvijek mi moze biti pri ruci, nikada ne znas kad ti moze zatrebati. i tako, dodojoh u ducan (nebitno koji, ne zelim ih reklamirati) vidjeh ga, procitah sto ima ispod metala i plastike, pogledah cijenu i reko, opa, super, moze. prodano! i ugodno me na blagajni iznenadise, kad sam izvadio povecu svotu kesa, rece mi ljubazni zaposlenik, na kes imamo nizu cijenu. :) reko super, za to cu sutra otic van i proslavit :)
i tako uzeh ja svoj prvi lap, hp pavilion dv6. odlicnog dizajna, odlicnih karakteristika. i sto je meni mozda i najzanimljivije, ima windows 7. i mogu reci da je odlican sistem. nekako, kao da idu prema mac os x platformi sto se tice idejnih rijesenja po glavnom izborniku. no nvm. i danas se sjetih necega, iako je i sinocni izlazak bio vesel, iako je 2 dana proslo od kad sam ga kupio, mogao bi mu dati ime :) hahaha, da onak, ime. doduse, jedna osoba je to davno prije napravila, i sjetih se tog maloprije :) pa reko mogao bi i ja :) why the fuck not ;)
evo tu je i prikazan najbolje: http://www.msangrupa.com/artimg/0359581_big.jpg
e sad... onak... po cemu ga nazvati? po brodovima kriegsmarinea? ili neko od predivnih zenskih imena?
1. gneisenau - jedna od dvije "ruzne sestrice" koje su harale sjevernim morem
2. von spee - revolucionaran brod, koji je ispricao jednu od najzanimljivijih prica tokom drugog rata
3. bismarck - jedan od najimpresivnijih ratnih brodova ikad napravljenih
ili
1. lorelei - rijecna sirena (iz rajne)
2. sarah - "queen bitch of the universe" neki ce znati, neki nece :)
3. valkyrie - mocne nebeske jahacice iz germanske mitologije
ah... ah... what to choose :)
FIRDAY THE 13th
vec par dana slusam o tom famoznom petku, petku 13om. i iz dana u dan, ne kuzim... oko cega se tu dize panika. joooj, bit ce mi nesretan dan... bit ce vam nesretan dan koliko si ga sami stvorite nesretnim. onak... numerologija. numerologija kaze da je 4 naj ne sretniji broj (onak, halo, to su samo brojevi, ali nvm). dakle, 13 (1+3=4), 22 (2+2), 31 (3+1)... svi ti dani bi trebali biti nesretni, na sve te dane svi ti obicni luzeri trebali dizat paniku i 10 dana unaprijed se pripremati joooooj to ce mi biti nesretan dan. pitam se, u kojem stoljecu ti jadnici zive? ako takve fore dan danas puse, zar je cudo... da svake godine puse iste price politicara neovisno za sto se izbori dogadjaju.
a opcenito, to je samo dokaz koliko su ljudi podlozni takvim nekim stvarima, potrebe da sami sebi zadaju barijere, strhove... od pamtivjeka ljudi teze da vjeruju u nesto, da se boje necega sto ne mogu objasniti. a to sve cine samo zbog jedne stvari, utjehe, straha od samoce. i na kraju strah od smrti.
uzivajte u ovom petku, koji je isti kao i svaki drugi petak. i ne pusite sranja, da je to nesretan dan, jer svaki dan ce biti nesretan onoliko koliko vi to dopustite.
JUST SMILE
jedan osmjeh ne kosta nista, a donosi mnogo. obogacuje onoga koji ga prima, a ne osiromasuje onoga koji ga daruje. ne traje dulje od jednog trena, a sjecanje na nj ponekad je vjecno.
tako obicne rijeci, a tako mocne i naravno... istinite. jedan, slucajan, tako predivan osmjeh, ostati ce vjecno u mojem sjecanju, i naravno sa osmjehom cu ga se prisjecati :)
sinoc, nesto neobicno se dogodilo. osmjeh na lice moje se vratio. i odlucih nesto, odlucih da cu se cesce smijati, cesce cu drugima poklanjati osmjeh... jer mozda bas moj osmjeh, napravi nekome isto ono sto je jedan sasvim slucajan osmjeh napravio meni :)
za kraj cu samo reci, just smile :)
SZENT ISTVAN
 ovo je prica, o ponosu austro-ugarske ratne mornarice. o divu, napravljenom u nasoj ratnoj luci pulu, za vrijeme prvog svjetskog rata. do tada neviđena masa celika isplovila je u okrilju noci uz pratnju manjih brodova isto imene mornarice na prvu misiju, probijanje blokade jadrana. zbog stalnih prijetnji malih, brzih, nepredvidivih torpednih camaca talijanske kraljevske ratne moranrice prisiljeni su bili putovati nocu. ali kako to uvijek biva, dramom je zapocelo. celicna mreza oko luke, kao zastita od torpeda, se zapetljala i uz puno muke, su ju uspjeli osloboditi da mocna flota krene. dok se drama u puli odvijala u isto vrijeme, zapovjedik dva torpedna camca, naredio je povaratak u maticnu talijansku luku. kako su pri povratku patrolirali uz juzni rub srednje dalmatinksih otoka. tako su na zapadu uocili gusti dim, koji se priblizava. vidjevsi zrtvu kako dolazi, pricekali su kobnu udaljenost, ispalili dva torpeda sa udaljenosti tristotinjak metara i najvecom mogucom brzinom udaljili se u smijeru juga. jedan torpedo je pogodio pramac broda, dok je drugi, zavrsio na trupu. ostecenja su bila velika. prevelika da brod nastavi plovidbu. prevelika da ga otegle i nasukaju na obliznji otok. apsolutno nikakve sanse nisu imali da spase brod, posada se satima i satima borila kako bi ga spasila, ali bez uspjeha. brod se sve vise i vise naginjao na lijevu stranu i od jednom je samo se okrenuo. pramac je prvi zaronio u nebesko modre dubine jadranskog mora, a uskoro za njim i ostatak broda. nakon tog dana, ponos ovdasnje mornarice su nazvali jadranskim titanikom, posto je sa sobom odnio mnogobrojne mornare koji su se unatoc sansama koje niti u teoriji nisu postojale, borili do kraja.
tragokomicno je, sto je jedan austrijski casnik, sa tegetthoffa snimao materijal za podizanje morala kopnenoj vojsci, a na kraju je dokumentirao potapljanje ponosa austrijsko-ugarske mornarice.
http://www.youtube.com/watch?v=YgDVU934HzA
MASLACAK
jedan od ljepsih cvjetova... definitivno... suncano zuto narancaste boje... svaki travnjak se doslovno zuti, od njihove kolicine... i kada prodje odredjena faza... mala sunca nasih travnjaka postanu pahuljasto bijela... predivna... i samo cekaju prvi povjetarac... da dobiju uzgon... i na struji vjetra odlete negdje daleko... negdje... gdje je bolje... samo, da li ce ti maleni maslacci naci bolji travnjak? ili ce vrijeme prolaziti... a oni ce traziti... i traziti... i traziti... i mozda nikada nece pronaci niti priblizno onome sto su nekada imali... pa na kraju zavrse... na surovom, pustinjskom krajoliku... gdje nece moci pokazati svoju ljepotu... a imat ce u sjecanju, zeleni travnjak... kojemu nisu niti dali pravu priliku...
FUTURAMA
sam pocetak meni naj naj naj naj bolje serije zapocinje ovako. frya ostavlja cura, sav takav van sebe, zbediran, svijet mu se srusio... radio je... iako prek kurca... tek toliko da radi... da prolazi vrijeme... dostava kao i svaka druga, dosao je u nekakav istrazivacki centar... i slucajno usao u komoru za smrzavanje... i tako je ostao smrznut narednih 1000 godina... sve, bas sve, ostalo je daleko u proslosti... dosao je u novi svijet, gdje nikoga ne zna... iako je bio emotivno slomljen... nije stigao uopce misliti o tome... svo vrijeme je provodio upoznavajuci nove stvari... nove ljude... ili robote (hehehe, naravno, bendera!!!)
da li otici kao fry u svijet koji je 1000 godina ispred ovdasnjeg? medju ljude koje ne znam... i upoznati nekog novog, prijatelja, prijatelje... kao sto je on bendera, a i ostale... da li ostati ovdje...
uh... dan odluke se polako blizi... a ja nisam pametan... koliko imam argumenata za odlazak, toliko imam i za ostanak... a bas kao sto sam i rekao u jednom narednom postu, u oba slucaja gubim... samo u kojem gubim manje? uh! uh! muka mi je od tog svega vec... sam sebi sam vec dosadan... ali tako tesko mi je donjeti odluku...
SILENCE
http://www.youtube.com/watch?v=kdD52DAaFRs
"Hear my words that I might teach you
Take my arms that I might reach you"
But my words like silent raindrops fell
And echoed in the wells of silence.
____________________________________________________________
tisina... kao da nitko ne postoji, nigdje zvuka... samo zvuk kapljica kise kako se razbija na mojoj odjeci, mojoj kosi... bez ostalih zvukova svakodnevice, tako predivno zvuci... svaka kap kao da svoju pricu prica dok pada...
nakon duzeg vremena, osmjeh na lice mi se vratio... a dok su bezbrojne kapljice se razbijale o lice... primjetih... da i snijeg pada... prvi snijeg ove jeseni... obozavam ga! obozavam vodu u krutom agregatnom stanju... obozavam na dlanu gledati kako predivna pahuljica odlazi u nepovrat... a spoznaja da je to nekada bila pahuljica... bijase samo jedan mali trag vode...
dok je vrijeme prolazilo... shvatih... da tisina nije bila oko mene, ja sam htio tisinu.... i ta tisina se sirila oko mene... zvukovi su me okruzivali kojekakvi, ali nisam ih cuo, nisam ih htio cuti... mocan osjecaj... ignorirati ono sto me ne zanima... sto ne zelim cuti, sto ne zelim znati...
bijase to nadasve neobicno jutro... iako nije bilo magle... kao da sam bio u magli... neobicno... a opet... predivno...
FENIX
svi znate pricu o mitskoj ptici fenixu, ptici koja zivi odredjen broj godina, nakon cega izgori... a od pepela nastane jaje, iz kojeg se izlegne mladi feniks...
a sto ako ne izgori? iako je proslo odredjeno vrijeme, u kojem je sasvim sigurno morao? iz cega ce onda novi feniks nastati?
da bi se mlada ptica digla iz pepela, prvo, stara mora izgorjeti do kraja... prvo se i najmanji zar mora ugasiti... da bi nova vatra mogla gorjeti...
WE HAVE COOKIES
people always say that good always wins versus evil. but is that truth? who tells us those fairytales? our parents from our childhood... they are just trying to teach us difference between good and evil... but... what... is good today? and what is evil? is there any difference? both sides are similar... there is no more black and white... everything is fucking gray... from everyone you can expect everything... and any side i choose, i know... i will lose... and the best for all of you, is to see... in which case you lose less... from all of this, how the fuck can i say this is good??
and is it moral thing to choose good side? is it "good" in eyes of others? well i don't give a fuck about moral things and others... i am living my own life... and i will live my own life the way i want and the way i feel is best for me... without moral obligations for others...
i can't, and i won't! and i know for sure, that i will chose the dark side... because... they have cookies :)
ZAGREBACKI BALKON
spavao sam kao top nakon napornih nekoliko dana... cak ni nekoliko poziva da dodjem van nisam cuo... ali jesam cuo jedno malo slatko stvorenje, vrapca :) mali stvor mi uletio na balkon, kroz mali otvor, i naravno nije znao izac van :) i tako, pjevusio je on... i mene svako malo budio, mislio sam si... koji ludi san, sanjam da mi je na balkonu vrabac... i tako se to ponavljalo.... nekoliko puta, dok nisam se digao i rekao, pa nema sanse da to sanjam, lik je na balkonu! dignem se ja imam kaj vidjet, onak, to malo slatko stvorenje, sjedi na mojoj KONI!!! pomislih, ipak si ti pre mali da bi vozio moju konu. ali nije se dao smesti... iako sam banuo na prozor, gledao me je sokiran... sto sad, nema di pobjec... nije vise ni pjevusio... trudio sam se, da ga ne preplasim previse... pokusao sam doc do prozora, da ga otvorim, kako bi otisao svojim frendovima pricat da je vozio moju konu!!! i da rade ono kaj inace rade tokom dana, zajebavaju se... no mali se uplasio ko grlica, poceo letit, nabijat od prozor... oce on na silu van... onak... alo mali, smiri se, neces nist postic ak ides glavom kroz zid... i kao da me cuo... sletio je opet na konu... i cekao me... otvorio sam prozor sto sam vise mogao... i otisao s balkona... a on je i dalje ponosno stajao na mojoj koni... nedugo nakon... rasirio je svoja krila i poletio... otisao pricat svojim frendovima pricu o cudnom izletu na jedan od balkona zagrebackih zgrada... al dam se kladit da ce mu i unuci znati, da je vozio moju KONU!!!
|
