PUT #1/4

trazio sam vec odavno raniji izlaz sa posla. odlucih posjetit prijatelja u grazu. zasitio sam se nekako zagreba i kontinuiranih izlazaka na znana i ne znana mjesta... rekoh vec ranije, nekako sam prerastao taj grad... i dalje je sve super, ali nekako sve je vec vidjeno... znano... rijetko me nesto bas bas iznenadi. pa eto, krenuh u avanturu. graz... grad od 20k studenata... kako tamo moze biti lose? prijatelj... zivi sa 5 cimerica... 2 spanjolke, 2 argentinke i susjeda sa istoka, iz srbije a on po pairu spanjolac, a u dusi hrvat :) cak sam se i ranije zbudio nego sto sam trebao... i poceo je radni dan... klasican kao i svaki drugi... drilanje presing itd itd... ali sve sam uspjesno rjesio. uzivao sam u svakom trenu radeci sto god sam imao jer sam znao da odlazim sa posla kad top na gricu opali da je podne... i iznenadio sam se... kako je brzo proslo, valjda jer sam se zurio da sve stignem :) stigoh na glavni i ranije nego sam trebao, kupih kartu... sjedoh i uzivah u oblacnom zagrebu, ali nikako depresivnom... cudan je dan... od samoga jutra ne samo meni, svi su nekako happy, smajl je bio na mnogim licima danas :)  pa i na mom :)

doslo je 13:00 vlaka jos ni blizu... klasika... kasnjenje je bilo cca 15ak min... gro ljudi iz nase isrocne susjedne drzave, ali i nasih predivnih gradova slavonije izaslo je na glavnom kolodvoru hrvatske metropole. i svi su se razbjezali kao rakova djeca. vlak je ostao poluprazan. dosao sam do prvog razreda, nasao nice spot, sjeo i cekao polazak... ljudi su polako samo stizali i stizali... cak se i prazan kupe napunio... neki lik iz beograda je usao... pa neke dvije studosice... jedan "klinac"... i htjela je jos jedna kjut teta al nije joj se svidjela guzva je produzila. i polako je vlak klizio tracnicama prema zapadu... pocela je spreha u kupeu... studosice sa nekog zracnog putovanja se nedavno vratile pa prepricavaju zgode... klinac nervozno jede stapice, a lik iz beograda uziva u cirilicnom izdanju novina... onak jebeno... ne preostaje mi nista nego zujati kroz prozor i uzivati u krajoliku lijepe nase. i onda je poceo show... granicna policija... carinik... jebate led nigdje kraja... kondukter prvi doletio, karte na pregled... pa ispitivanja di ides van (posto presjedam) kad se vracas... a ono sve mu pise na karti al nvm. onda granicna policija... pregled putovnica, onak izlazim iz zemlje a pregledavaju mi putovnicu kao da je ne znam kaj. al ok... prosli i oni... i onda nas carinik... srbinu je prekopao cijelu torbu (a vec je rekao da su mu pri ulasku u hrv, no nvm)... i onda malo, ali malo mira... i evo ti janeza... prvo policija... sa uzasno bahatim nastupom! putovnico! evo izvolite... di idete?!?! u graz... kod koga?!?! prijatelja... koliko cete biti tamo?!?!?! u nedjelju se vracam... koliko imate novaca kod sebe?!!??! 200€ i imam deviznu karticu ako mi zatreba... dobro, pricakajte malo (il kak je vec rekao) i onak, jebenih 20 minuta mi je provjeravao putovnicu!!!!! jebote led, pa kaj je taj lik nepismen... nit je ostecena... imam hrpu vec zigova unutra... da ziher sam muljator... ili kaj vec... al nije se on dao smesti. zapeo sam mu za oko :) mozda je gay :) hahaha :) i na kraju vratio mi je putovnicu, razocaranog pogleda, i sramezljivog glasa rece mi "sretan put", reko hvala i vama. i onda carinik... imate kaj za prijavit... opet srbin bijase na tapeti... treci put mu torbu prekopali, vec sam napamet znao kaj ima unutra. al smijalica je da niti jednom mu nisu skuzili cak 4 litre rakije. a moze samo jednu prenjeti :) lik je stavio ispod jakne 2 boce, jakna stoji, a niti jedan se nije sjetio niti pitati, a kamoli pogledati :) i onda mir! napokon! da mogu i uzivati malo u putovanju, dok vlak klizi tracnicama uz savu prema ljubljani. no... i to je postalo dosadno... sve isto... brdo jedno brdo drugo... 4 brane u nizu na savi... nakon svake dignuti nasipi radi akomulacije vode... magla se izdizala sve vise i vise... i onda skuzih senoritu preko puta mene... jedna od dvije studosice... tu i tamo je bacala pogled... odmjerio sam ju posteno u odrazu na staklu. umjetna plavusa, inace crnka... kosa svezana u rep, duga, ravna... zdrava... lice plaho... njezno... jednostavne a opet izrazajne crte lica... naglasene oci, punije usne... a pogled... nekako sramezljiv... a tako sladak :) i s vremena na vrijeme okrenula bi glavu i pogledala me, a ja bi pjevusio neku od pjesama koja je svirala na mojoj areni. i u jedan tren sam se samo okrenuo i nasmijesio se... skuzih da joj je postalo neugodno pa je okrenula glavu prema prozoru. haha, kako djecje! :) pitah ju onda, di putuje... sramezljivo mi rece u munchen kod tete... i tak bezveze je isao razgovor... vrijeme letilo... a meni prvi dio putovanja zavrsio... vlak se priblizavao zidanom mostu... mjesto gdje izlazim i cekam dva i pol sata vlak za graz... a srbin, sva sreca da je isao na istoj stanici van jer inace bi produzio prema ljubljani i pitaj onda boga di zavrsio ;) (tko zna mozda bi to bila jebena avantura) a i on je sasvim slucajno to spomenuo dok ga je netko zvao na mob... pa rece evo izlazim sad u zidanom mostu pa cu doma za maribor. pozdravih se sa senoritom (smijesno je da se sluzbeno nismo ni upoznali), ostalim suputnicima i krenuh prema izlazu... vlak je stao... izasao sam... i gledam WTF!!!! fakin jebena rupa! nema nicega!!! nema ducana, neka kwazi pekara i kiosk... a jos i kisa pada... magla iznad save se dize i dize... mrak pada... a vlak jedan za drugim samo prolazi kroz ovu vukojebinu... a ljudi izlaze, ulaze... pitam se od kud dolaze i gdje idu... kad ovo mjesto nema apsolutno nista!!! no nvm... za utjehu je cinjenica da kad cu se vracati u nedjelju idem direktnim vlakom.

| furian | 28. studeni 2009 14:10:07